Nova Istra

132 IVO ANDRIĆ Božidar PETRAČ studenoga 1970., na kojoj je Šime Đodan spomenuo Andrićevo ime u kontekstu onih koji su se odrekli svoga naroda – Andrić svoja gledišta o nacionalšovinizmu podupire Krležinim rečenicama iz 1948. Krleža, naime, kazuje kako su sveukupnoj hrvatskoj inteligenciji govorili da „za hrvatski narod nema drugog rješenja nego da se odredi i koordinira spram ostalih balkanskih seljačkih naroda, a naročito spram srpskog, i da u solidarnoj zajednici s njima pristupi preispitivanju svojih zapadnjač- kih i latinskih kulturnih predrasuda i obmana“ 21 . To se u prvom redu tiče visokoga klera koji vjeruje u interesu Vatikana, a Vatikan da je dosljedan i hladnokrvan ne- prijatelj našega naroda. A zatim, na istoj stranici, spominje i Krležinu misao koja se odnosi na nacionalizam: „Svi narodi njeguju svoj nacionalizam po istom pravilu, na isti način, po istom modelu, istim riječima, svi narodi bez izuzetka obmanjuju sebe i svijet oko sebe svojim nekim rasnim, specifičnim, genijalnim svojstvima i vrijedno- stima...“ Jasno, Andrićeva je nacionalnost jugoslavenska ili humanitet, kako navodi Petra Preradovića, a zadaća je pisaca da se svim oblicima nacionalizma i šovinizma na svakom koraku odupiru. U zapisu od 14. listopada 1972. odgovara na Jandrićevo pitanje o jezičnim varijantama: Andrić je 1911. počeo pisati ekavski, od 1912. ije- kavski, a zatim se vratio posve ekavskom. U tom kontekstu spominje i Krležu koji je do 1928. pisao ekavski i njegov intervju Enesu Čengiću iz 1971. u kojem je rekao što misli o jeziku: da nije važno kako ga tko zove, a da ga razlike i varijante samo oboga- ćuju. Andrićeve misli o varijantama koje obogaćuju jezik podrazumijevaju, dakako, jedan jezik i jedan narod – listiće jednoga cvijeta koji su se razvili u jedan pupoljak. U zapisu od 28. rujna 1973. posebno govori o Krleži: za boravka u Švedskoj nje- gov štokholmski nakladnik izražava želju objaviti novo Andrićevo djelo. No, Andrić odgovara kako ne posjeduje nikakav rukopis i spominje Krležu kao poznata pisca koji je također zaslužio Nobelovu nagradu. Na odgovor da Krležu dovoljno ne ra- zumiju, Andrić uzvraća kako to nije Krležin nedostatak, nego njihov, kako je Krleža velik pisac i, kad bi poznavali njegov opus, drukčije bi sudili. Andrić se nada da će se uvjeti promijeniti i da će mu Švedska akademija dodijeliti Nobela te da bi to bilo pravedno. 22 U zapisu od 30. rujna 1973. Andrić govori o dilemi Krleža ili Andrić. Dilema mu se čini neukusnom. Oni nisu dvije suprotstavljene nogometne momča- di s podijeljenim navijačima. Predviđa da će takvih fanova oko njih dvojice biti još i više poslije njihove smrti. Za sebe kazuje kako nikada nije htio sudjelovati u takvim polemikama te da i dalje ostaje pri tomu.„Ili“ isključuje, zašto bi bio jedan, zašto ne bi bila obojica. Valjda ne očekuju da bi se oni morali između sebe boriti za prven- stvo. Osim toga, Andrić smatra da bi podjednaku pozornost trebalo posvećivati i 21 Isto, str. 104. 22 Isto, str. 312.