Nova Istra

129 Božidar PETRAČ IVO ANDRIĆ ve smrti. Krleža je bio duboko svjestan da živi pod Titovim protektoratom 8 . Tito je, uostalom, kada je Savez književnika Jugoslavije 1958. nominirao Ivu Andrića i Kr- ležu za Nobelovu nagradu, preferirao Krležu – Krleža je, osobito nakon Informbi- roa, bio voditelj u idejnom i kulturnom smislu jugoslavenskoga projekta za koji ga je Tito osobno angažirao, prema riječima Marka Grčića,„kao crvenoga starčevićanca“ 9 . Krleža se, vidi se prema Čengićevim zapisima, često prisjeća Andrićeve, predratne, rojalističke uloge, uloge drugoga čovjeka Milana Stojadinovića, sudionika u potpisi- vanju Trojnoga pakta i tipično građanskoga pisca. U zapisu od 3. siječnja 1973. ističe da je Andrić zaslužio Nobelovu nagradu, ali da je nije iskoristio kako bi svijetu rekao„nešto i o nama“, takav je po prirodi, no ta se nagrada mogla i te kako iskoristiti. 10 U zapisu od 13. lipnja 1975. osvrće se na pole- mike oko svoje izjave u povodu Andrićeve smrti i izjavljuje kako je izjavu dao i zato da „ne izmišljaju kako sam jalan zbog njegova Nobela. (...) A što se Andrića tiče, mi se dobro znamo. Zna se da nije bio na lijevoj strani, zna se da je Stojadinović isticao kako je Andrić dobar Srbin...“ 11 U povodu knjige Kazivanje o Andriću , koju je pri- redio Radovan Popović 12 , Krleža 11. rujna 1976. kazuje kako se svašta piše i kako se sve lakira, a kad se već govori, trebalo bi govoriti o činjenicama: dakle, ako optu- žuju Crnjanskoga s fašizma, valjalo bi reći i da Andrić svojim djelovanjem u korist kraljevske vlasti nije bio na ispravnoj i naprednoj liniji, nego je služio kraljevskomu režimu „predano i poslušno“, sve do potpisivanja pakta s Hitlerom, kod koga je bio kraljevski poslanik. Osim toga, napominje Krleža, prema svjedočenju Marka Risti- ća, Andrić je u svečanom odijelu 6. rujna na rođendan kralja Petra II. redovito „od- lazio u crkvu na bogoslužje za sretan i dug kraljev život“ 13 . U drugom se, pak, zapisu od 31. listopada 1976. Krleža referira na spomenutu knjigu:„Sjećam se, recimo, kao danas kad je kraljevska vlada poslala nekoliko stotina konjanika da prođu Zagre- bom i kažu: Evo, tu smo mi, a na to su republikanci organizirali velike demonstra- cije. Povorka je išla odozgo od Kačićeva spomenika prema Frankopanskoj ulici i na samom tom uglu stajali smo Andrić i ja. Kad je vidio demonstrante, rekao je: ‘Ovo bi trebalo sve pobiti!’“. 14 Krleža, naime, smatra da bi i to u spomenutoj knjizi trebalo o Andriću reći kako bi istina bila potpuna. U zapisima od 31. prosinca 1977. i 12. ožujka 1980. ustrajava na činjenicama koje jasno izražavaju njegovu u najmanju ruku 8 Usp. Enes Čengić, Ples na vulkanima , Globus, Zagreb, 1985., str. 116. 9 Usp. Marko Grčić, Tri hrvatske nostalgije , DHK, Zagreb, 2014., str. 169. 10 Enes Čengić, Balade o životu koji teče , Globus, Zagreb, 1985., str. 73. 11 Isti, Trubač u pustinji duha , Globus, Zagreb, 1985., str. 20. 12 Radovan Popović (ur.), Kazivanje o Andriću. Uspomene savremenika , Sloboda, Beograd, 1976. 13 Isto, str. 143. 14 Isto, str. 167.