Nova Istra

123 Antun PAVEŠKOVIĆ IVO ANDRIĆ odnosno kneza istoka, a ponekad i Viteza orla. 6 (Slučajno ili ne, u legendi Lancelot prelazi preko mosta-sablje). Stupanj se odnosi na babilonsko sužanjstvo te na oslo- bađanje i pokušaj izgradnje Drugoga hrama pod ravnanjem Zerubabela ili Šešba- sara. Tijekom polaganja temelja hrama, kad su ih sa svih strana opkolili neprijatelji, Zerubabel je zapovjedio da slobodni zidari rade s mačem u jednoj ruci i zidarskom žlicom u drugoj, kako bi se u svakom trenutku mogli obraniti od napada. 7 Ovaj stu- panj otvara se na ruševinama hrama savršenstva za koji se vjerovalo da je siguran. Skraćeno govoreći, bit je ovoga masonskoga stupnja suočenje s postojanjem polari- zacije ili suprotnosti u svemu iz čega slijede i nužna pitanja: „Zašto postoje suprot- nosti?“,„Mogu li se one pomiriti?“ i „Ako da, kako?“ 8 Suprotnosti, kao i polarizacija, izvor su boli, patnje, zla. Zlo je jedna od velikih Andrićevih tema. U Mostu na Žepi s njim je suočen veliki vezir. Anonimnost zla podcrtana je već u prvoj rečenici pripovijesti. Mi ne znamo što je uzrok njegovu padu, kakva ga je to „opasna intriga“ otjerala u nemilost. Most koji će on graditi u rodnoj Žepi nasušna je potreba tamošnjih stanovnika. Dakle, motivacija je sasvim realistična. Druga važna osoba, simbolički čak i važnija od vezira, jest bezimeni gra- ditelj, Talijan, specijalist u mostogradnji. Potpuno posvećen svome radu, usto i stra- nac, ovaj čovjek nema nikakvih socijalnih kontakata. Kada dovrši gradnju, arhitekt isplati radnike i šutke odlazi nazad, u Carigrad. Glas je o njemu glas o čudaku, koji neprestano premeće kamenje i „nit govori nit romoni“. Nije stigao do Carigrada. Umire od kuge na dva dana putovanja od prijestolnice. Neuklesan natpis na mostu završava karakterističnom rečenicom: „U ćutanju je sigurnost.“ No, sukladno vezi- rovoj odluci,„ostade most bez imena i znaka.“ Valja uočiti dubinsku simboliku u pripovijesti. Vječno zapitan nad značenjem i nemuštošću zla, Andrić sugerira potrebu za nečim čvrstim, trajnim, nečim što može pružiti zaštitu u nesigurnu i ćudljivu životu. U ovoj pripovijetki, kao i na drugim mjestima u njegovim prozama, to je most. Suprotnost je mostu rijeka, simbol nestal- nosti, stalne mijene, ali i opasnosti, moguće pogibelji. Kamen na jednoj strani i voda na drugoj nisu u ovoj kratkoj priči tek dva od četiriju temeljnih počela, nego su prije svega duboka suprotnost. Voda je potencijalno zlo, a kamen izvjesno dobro. Tesa- nje kamena jest napor k dobru. U masonskoj je simbolici čovjek neobrađen kamen i njegovo je tesanje nužna težnja k dobru koju, međutim, niti jedan slobodan zidar 6 Danijel Ligu, Rečnik slobodnog zidarstva , Paideia, Beograd, 2001., str. 806. 7 Arturo de Hoyos, Ritual Škotskog obreda / priručnik i vodič , prevela Tatjana Pavešković, Vrhovno vijeće 33. i posljednjeg stupnja Drevnog i prihvaćenog škotskog obreda slobodnog zidarstva za Hrvatsku, Zagreb, 2015., str. 391. 8 Isto, str. 393.