Nova Istra

122 IVO ANDRIĆ Antun PAVEŠKOVIĆ Bez obzira na to što pisao – roman, podulju pripovijetku, kratku priču, Andri- ćev je rukopis prepoznatljiv: biran leksik, posve primjeren opisanim egszistentima, bilo da su to karakteri ili okolice, ujednačen ritam, dramatičnost zarobljena epskim posredovanjem, gnomična misaonost, smirena izreka, opis bez žurbe. Već su zarana beogradski kritičari komplimentirali njegovu proznom postupku kao nečemu kla- sično stamenome, mitske snage, arhajskoga zamaha. Možda su mu i odveć podilazi- li, ali su, kako je vrijeme pokazalo, imali razloga. Kakva su razloga imali u Zagrebu da ranog Andrića ocijene kao malokrvna mladića iz bosanskog vilajeta, izgubljena u kavanskim dimovima, teško je dokučiti. Kako bilo, ostaje to da su se Andrić i Za- greb uglavnom mrzili tajno. U pismima se ipak s ljubavlju i brigom, doduše, šifrirano nazivom Gospođa, određivao o Hrvatskoj. Je li ta skrb i sklonost bila deklarativna, kompleks je prezamršen da bi se njime trebalo baviti u kratkom ogledu. Ipak, uza sve predrasude i pizme, Bosna je Andriću omiljena tema. A u Bosni su mostovi jedan od omiljenih piščevih motiva. Krešimir Nemec poopćio je tu kon- stantu na čitav književnikov prozni rad: „Ostanemo li na području piscu omiljenih simbola, mogli bismo reći da je u njegovu opusu svaki tekst bio most prema drugom tekstu, a međusobne se veze ostvaruju i u horizontalnom (sinkronijski) i u vertikal- nom (dijakronijski) smislu.“ 4 Naravno, most je leksem izrazito simbolična naboja. Most kao sredstvo prijelaza s jedne obale na drugu, kao prijelaz sa zemlje na nebo, iz ljudskoga u nadljudska stanja, iz prolaznosti u besmrtnost, iz osjetilnoga svijeta u nadosjetilni – jedan je od najstarijih i najučestalijih simbola. Uza sva moguća zna- čenja, simbol mosta ima i ono inicijacijsko. Naime, u svim je tajnim inicijacijskim kultovima nužno obaviti prijelaz iz profanoga u ezoterično, navlastito u pojedino- me kultu. Priručnici ezoterije spominju zanimljivost: naslov pontifex , nekada oznaka rimskih careva, a danas rimskoga pape, izvorno znači graditelj mostova . 5 Inicijacija kao označeno mosta kao simbola i kult kao rodno mjesto inicijacije, upućuju, uz vrlo bitnu treću komponentu, biografsku, u Andrićevu slučaju na slo- bodno zidarstvo. Spomenimo i to da je pontifex ne samo graditelj nego i most. U slobodnom zidarstvu svaki je mason i graditelj, djelatnik na neobrađenom kamenu, a neobrađen je kamen on sâm, odnosno čovjek kao takav. Svakako zanimljiva ana- logija. Naravno, kada se uđe u ezoteričan svijet simbola i simboličnih značenja, sve je prepuno analogija, naznaka, zamršenih značenja, dvosmislenih egzegeza. Recimo stoga, u masonskome je Drevnom i prihvaćenom škotskome obredu most jedan od glavnih elemenata 15. stupnja, čiji nositelj ima naslov Viteza istoka ili viteza mača, 4 Krešimir Nemec, Gospodar priče / Poetika Ive Andrića , Školska knjiga, Zagreb, 2016., str. 158. 5 Jean Chevalier – Alain Gheerbrant, Rječnik simbola / mitovi, sni, običaji, geste, oblici, likovi, boje, brojevi , 2., prošireno izdanje, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1987., str. 416.