Nova Istra

119 Antun PAVEŠKOVIĆ, Zagreb GRADITELJ SAMOĆÂ „ Suprotnost je mostu rijeka, simbol nestalnosti, stalne mijene, ali i opasno- sti, moguće pogibelji. Kamen na jednoj strani i voda na drugoj nisu u ovoj kratkoj priči tek dva od četiriju temeljnih počela, nego su prije svega duboka suprotnost. Voda je potencijalno zlo, a kamen izvjesno dobro. Tesanje kame- na jest napor k dobru. U masonskoj je simbolici čovjek neobrađen kamen i njegovo je tesanje nužna težnja k dobru koju, međutim, niti jedan slobodan zidar ne može dosegnuti. Znakovit je u tom smjeru običaj da masonski brat, nakon što je postigao sve moguće stupnjeve, obnašao najviše dužnosti i zado- bio najveće počasti u jednoj velikoj loži ili velikom orijentu, ponovno navlači veliku bijelu pregaču, što znači da se ispočetka otpućuje na beskonačnu stazu učenja i usavršavanja. Još jedan detalj možemo povezati s masonskom sim- bolikom. Činjenica je da graditelj stanuje u izoliranoj brvnari u kojoj je po cijeli dan ‘nešto tesao, crtao, ispitivao vrste sedre ili osmatrao tok i pravac Žepe.’ Masonski su hramovi nasljednici loža nekadašnjeg operativnog, za- natskog zidarstva. Oni u simboličkom smislu moraju biti izolirani od profa- noga svijeta, da bi se unutra moglo ‘raditi na neobrađenom kamenu.’ Upravo tako živi i graditelj mosta na Žepi. “ Opus Ive Andrića postao je činjenicom onoga časa kada je u Švedskoj primio danas već potpuno kompromitiranu Nobelovu nagradu (uz kantautore, mogao ju je, re- cimo, primiti i Muhammad Ali (Cassius Clay) za izniman doprinos pučkoj usme- noj književnosti!). Kada kažem činjenicom, mislim prvenstveno na međunarodnu reputaciju. Hrvatska je nerijetko neke stvaratelje obdarivala atributom„svjetskoga glasa“, no kada se ozbiljno istraži recepcija naših umjetnika u bijelome svijetu, naići ćemo na šturi zbroj, slabu zainteresiranost stranih kultura, ali ponekad i na pravo