Nova Istra

111 Maciej CZERWIŃSKI IVO ANDRIĆ tovi: bespoštedna borba, klasna svijest i ideja revolucije. U toj viziji rat je trenutak u kojemu se može roditi pravi čovjek – čovjek novoga kova koji postaje glavnom pre- okupacijom te knjige. Radnja se odvija u Beogradu uoči i za vrijeme Drugoga svjetskog rata. Glavni pro- tagonist, Isidor Katanić, državni je činovnik, kaligraf u Kancelariji kraljevih ordena. Tijekom života bio je vojnik u Balkanskim ratovima i u Prvome svjetskom ratu, no njegovu narav ne bi se moglo nazvati vojničkom. Običan je čovjek koji živi običnim i dosadnim građanskim životom sa ženomMargitom i sinomMihailom, zvanimMi- šel ili Tigar (uistinu, ne zna se je li doista njegov sin jer je Margita za njegove odsut- nosti imala ljubavnih veza). Evo kako je na tipično andrićevski način skiciran njegov portret: „Teško je kazati nešto više o životu tih godina, govoreći o čoveku kao što je Zeko, koji je tako malo značio u životu i tako malo imao od njega“ ( Z. , 102). Dosada prosječnog života, a napose sve gori odnos sa ženom, u Zeke izazivaju frustriranost i želju za promjenom. Hoteći počiniti samoubojstvo, slučajno otkriva život ljudi na Savi, život beskućnikâ i svaštarâ. Za građanske prilike takav je život nešto čega se ta kultura zgražava. Margita mu kaže: „Gde si još video da ljudi od reda idu na Savu među kockare, magupe i belosvetske kupače i kupačice?“ ( Z. , 107). Međutim, njega taj život privlači. U ljudima sa Save prepoznaje neke davno izgubljene vrijednosti, toliko bolje od građanskih. Možda bi proživio nekakav paralelan život – s jedne strane obiteljske prosječnosti i s druge savskoga čovjeka – da nije došao interkontinentalni rat . Život na Savi silom je prilika odumro, no Zeko je u vrijeme rata otkrio svoju novu osobinu. Nihilizam, koji je obilježio njegov savski život, zamijenila je potreba djelovanja. U sebi je tu sil- nicu prepoznao u ratu: u bombardiranju Beograda i u prizorima obješenih ljudi. No, da bi se mogao pretvoriti u čovjeka novoga kova, ne mora samo prepoznati ograniče- nja svoje klase (to je već naslutio na Savi), već i osloboditi se straha. Da, ići pravo na opasnost, tražiti je čak, ući u nju; eto, to znači osloboditi se. A to nije ni naročito teško ni opasno jer ta ista opasnost vreba i pogađa sve podjednako ma koliko to izgledalo protivrečno i neverovatno, i one koji beže od nje i one koji se hvataju za nju. Rizik je isti, ali oni koji se ne boje opasnosti žive lakše i lepše, jer su je u sebi savladali, a to je isto kao da je ne vide i ne osećaju, budući da su jedno s njom, jer su – slobodni! ( Z. , 159) O barbarstvu rata i potrebi djelovanja razmišlja na terasi svoje kuće. Terasa je mje- sto gdje meditira. To je svoja teritorija , omeđen prostor u kojemu se ostvaruje preo- brazba. Dok se Margita sa sinom u vrijeme bombardiranja spušta u sklonište, on se