Nova Istra

97 Gordan POROPAT POEZIJA I PROZA U prostoriju se nije ulazilo odmah s ulice; najprije si se našao u dugačkom hod- niku i tek se iza sljedećih vrata nalazio dio sa stolovima i šankom. Čim bi otvorio vrata, preko karata bi te pogledalo mnogo očiju. Procjenjivalo se tražiš li možda koga, jer ovdje su ljudi uvijek traženi samo zbog novca. Dugovi se nisu opraštali, a dugi bi hodnik o tome mogao reći nešto više. Dim je unutra bio neopisivo gust, nije bilo usana s kojih nije visjela cigareta. Kockari slabo piju. Nisu tu radi pića. Ali Fumica jest. U pravilnim bi se razmaci- ma budila i počela šakom udarati po drvenom šanku. Vikala je: – Šank radi! Tako ih je hrabrila u naručivanju. Osim Fumice, ovamo žene nisu zalazile. Ipak jednom, pozvana telefonom, jedna je ušla. Zatečena prizorom i gustoćom dima, nekoliko je trenutaka zastala na vra- tima: Žena visoke punđe u kaputu od lažnoga krzna. Tako nepomična i uokvirena štokovima sličila je dami nasumce izvučenoj iz sre- dine špila. Ugledavši muža, prišla je stolu i iz torbice izvadila pozamašnu svotu. No- vac je stavila pred njega. Poljubila ga je na kraju. Nama se ljubazno smiješila sve do vrata pa ponovno nestala u špilu. Što misliti o tome? Najradije ništa! Radno vrijeme gostionice bilo je do 22, što je u„Lovcu“ značilo da se ulazna vrata otad zaključavaju iznutra. Povremeno bi netko niz hodnik otpratio očerupanog i za njim okrenuo ključ. Znalo se dogoditi da to iskoristi onaj koji je vani čekao da uđe. Usred noći! Neki su jedino tada i dolazili. Tada su ulozi bili najviši. Dolazila je i milicija, ali rijetko. Čini mi se da to što se netko kocka svojim novcem nisu smatrali velikim krime- nom. Ali kad bi došli, i oni bi za sobom zaključali vrata. I izvukli ključ! Popisivali su goste i oduzimali karte. Pretresali. Uz potvrdu oduzimali bi novac, ali samo onaj kockarski. Kockarski se novac razlikuje od poštenoga: novčanice nisu brižljivo složene i presavijene; jako su izgužvane te nemarno i na brzinu utrpane u džepove. To je laka lova. Jednoga sam jutra sreo trojicu kockara na, bar meni, sasvim neočekivanu mjestu – kod javnoga bilježnika.