Nova Istra

96 Gordan POROPAT, Pula KOCKARI U gostionici „Lovac“ kraj stare bolnice kockalo se sve u šesnaest. Sasvim se otvore- no, za pet stolova, igrao poker s novcem na stolu. Ljudi kao: Zmija, Kostur, braća Jokić..., čija vam imena ništa ne znače, ovdje su bili kao kod kuće i moglo ih se vidjeti samo na takvim mjestima. Mnoštvo je drugih, gledajući kartanje, strpljivo stajalo kraj stolova i čekalo da net- ko ostane tapija kako bi se ispraznila stolica. Bili su tu bahati prekupci s tržnice i poludivlji građevinski radnici tek pristigli s terena. Jučer su dobili plaću, a sutra će već žicati cigarete. Za šankom je kunjala Fumica, vremešnija žena koja je, sjećam li se dobro, bila vla- snica. Na visokoj polici iza i iznad nje zujao je, ni za koga upaljen, televizor. Povremeno bi netko ovamo zalutao. Dok jedan od igrača pokazuje full max i zadovoljno povlači hrpu novca, Kostur upita mladića nasuprot: – Što si ti to imao u ruci, da si prvo malo pratio, a poslije odustao? – Tri dame – odgovara iskreno Novi. – I s tim nisi pratio dalje? – Pa vidiš da bih izgubio! – To nije važno. U ovakvim se dijeljenjima s tri dame prati do kraja. – Ja igram na sigurno! – Ako igraš na sigurno, onda se zaposli, nemoj kartati! Takvi su se razgovori ovdje vodili. Gordan Poropat, medulinfm.com