Nova Istra

93 Igor ŠIPIĆ POEZIJA I PROZA Levijatan počinje shvaćati, to nije on, on je ona, netko mu je smjestio, prodao kavijar za bubrege. II. ČIN Na scenu pada Gravitacija Narval više nije zdvajao, sve traži i biva traženo, sjedinjuje se, na Zemlju pada, postaje lukama, putovima, ulicom crvenih lampiona. Zakon gravitacije majka je ulica, i kad se rasprsne krčag na vodi čaj će uvijek biti čajem, onim što te traži, nad tobom plače, čovječe, jadniče, čovječe. Gdje ćeš me naći, i naći ću te, jedno u dvoma, suosjećanje. * Djeca shvatiše, ne moraju tražiti, naći će ih, ne moraju u tuđu zemlju, možda potop nije došao odozgo, možda izvor vode leži u srcu planeta, dolje, u duši zemlje; samo jedan je ulaz, i samo jedan izlaz, voda je došla odozdo, iz utrobe kita. Sve sredinom, srest će se na pola puta, podijelit će oceane, morima ispisati ime, duboko u duši gravitacije, narvali su sami, ubogo sami, milijunski grad.