Nova Istra

352 FILOZOFIJA Žarko PAIĆ „Cijeli nadrealistički pokret bio je dubok, unutarnji ustanak protiv svih oblika Oca, protiv sveprisutne Očeve prevlasti u moralu i idejama.“ 22 Premda izraz Otac (Père) podsjeća na Lacanovu psihoanalitičku teoriju vladavine simboličkoga poretka nad imaginarnim i realnim, Artaud ovim izrazom kao metafo- rom za ontologijski položaj Boga u kršćanskome utemeljenju zapadnjačke civilizacije usmjeruje pozornost na strukturu moći utjelovljene u Jednom, autoritarnom načelu. Otuda se bit nadrealizma za Artauda mora razumjeti mnogo dublje od profanog na- čina estetsko-političkih provokacija kakve su bile uobičajene u svim pokretima avan- garde, bez obzira je li riječ o futurizmu, dadaizmu ili konstruktivizmu. Ovaj „duboki ustanak“ prožimao je rastuću svijest o mogućnostima promjene samoga života kao pokorene sfere pod vlašću Oca. Ipak, ne smijemo zaboraviti još nešto. Artaud kao vulkanska, slobodom nadahnuta osobnost do krajnjih granica iskazivosti, nikad nije podnosio nikakav izvanjski ili unutrašnji autoritet. A figura Oca u nadrealizmu pripa- da samo i jedino Bretonu. „Jer u nadrealizmu nije nikad ništa drugo postojalo osim André Bretona. Zar nije čitav nadrealizam, njegova proturječja, ništa drugo negoli funkcija proturječja i osobnih raspoloženja André Bretona?“ 23 U njegovim pjesničkim tekstovima otuda toliki prezrivi izljev narcizma i bijesa protiv vladajuće forme književnosti i umjetnosti uopće. Ali i protiv kulta Vođe koji je s Bretonom dosegao mitske razmjere. Nije teško razumjeti zašto je između Ar- tauda i nadrealizma odnosno Bretona, nakon pristupanja pisca Nadje francuskim komunistima, došlo do eksplozije nagomilanih tenzija, iako je sam Breton kasnije govorio da je Artauda oduvijek smatrao nedostižnim uzorom za buduće naraštaje nadrealista. Čini se da je u zbirci Vaga za živce kulminacija ovoga verbalnog nasilja dosegnula vrhunac, kad Artaud „pjeva“ ovako: „Svi ste vi kreteni, od pametnog pa do slaboumnog, od pronicljivog pa do tupo- glavog, svi ste vi odreda kreteni, hoću reći da ste psi, da lajete prema vani i da se iz petnih žila trsite u neshvaćanju. Ja sebe poznajem, a to mi je dovoljno, i to mora biti dovoljno, poznajem se jer sebi prisustvujem, prisustvujem Antoninu Artaudu.“ 24 22 Antonin Artaud, Ouvres , str. 685. 23 Isto, str. 243. 24 Antonin Artaud, „Živcomjer ( Le Pèse-Nerfs, 1925.) “, u: Višnja Machiedo, Francuski nadrealizam , (uz antologijski izbor tekstova), Knjiga prva, str. 219. S francuskoga prevela: Višnja Machiedo.