Nova Istra

343 Žarko PAIĆ FILOZOFIJA zam iznevjerio program pobunjivanja života . Premda Breton u tekstu iz 1924. godi- ne izriče pohvalu imaginaciji koja kao i intuicija doseže najvišu moguću vrijednost u procesu umjetničkoga stvaranja, on tvrdi da ga „jedino još riječ sloboda može ushititi. (...) Kraj tolikih nevolja što smo naslijedili, treba ipak priznati da nam je ostavljena velika sloboda duha. “ 6 Kad pobuna postane pukom frazom u memoarima sudionika nekog prekretnog događaja, sve se preobražava u iluziju samog događaja, u njegovu trijumfalnu ništavnost. Artaud već ovdje odrješito razdvaja svoje stajalište o nadre- alizmu i ono koje pripada tzv. službenoj istini vodećih protagonista ovoga pokreta ideja. A to je razlika između pobune duha i duše spram politiziranih riječi revolucije i anarhizma koje su pokret ubrzo dovele do ideologijskoga diskursa marksizma, jer je francuska KP bila i ostala jezgrom ortodoksnoga staljinizma. Bilo bi pogrešno smatrati da se ovaj prijepor između Artauda i nadrealizma može razriješiti pristajanjem uz jednu od svjetonazorno-estetskih pozicija, pa bi netko mogao kritički otpiliti nadrealizam u cijelosti rekavši da je to samo dogmatski pokret politizaci- je umjetnosti lijevog predznaka drugim sredstvima, a jedino je Artaud bio i ostao u pra- vu. Tako bi riskirao da bude prozvan apologetom misticizma protiv revolucije shvaćene aktivistički i društveno-participativno. Ne pada mi na um pristati uz ovaj interpreta- tivni maniheizam. 7 Premda je neporecivo to da je Artaudova heretičko-disidentska pozicija od 1926. godine, njegovim isključenjem iz nadrealističkoga pokreta, dokaz mnogima kako su Breton, Aragon i drugovi postupili prema njemu logikom partij- ske discipline, ipak postoji još nešto mnogo važnije od ovoga slučaja prijenosa ideo- logije i politike u prostor djelovanja umjetnosti kao carstva imaginacije. Posrijedi je upravo taj očigledni „nesporazum“ između Artauda i Bretona glede shvaćanja izvor- nih mogućnosti da nadrealizam postane duhovni horizont i okružje svekolike mo- derne umjetnosti. I nije nimalo slučajno to da se u njihovim razlikama vidi razmjer pravoga obrata u biti umjetnosti i života bez kojeg avangarda ne može imati smisao. Dok, naime, Breton ono nadrealno gotovo tradicionalno s visina metafizički spušta u samu stvarnost, Artaud polazi od suprotnoga shvaćanja i ono realno uzdiže do Nadrealnog. Zašto? Evo odgovora. 6 André Breton, „Manifest nadrealizma, 1924.“, u: Višnja Machiedo, Francuski nadrealizam , (uz antologijski izbor tekstova), Knjiga prva, Konzor, Zagreb, 2002., str. 8. S francuskoga preveli: Mirjana Dobrović i Zvonimir Mrkonjić. 7 U svojem instruktivnome ogledu „Bistroumno bezumlje Antonina Artauda“, uz prijevod iza- branih tekstova tzv. Artaudove nadrealističke faze, isti je stav zagovarala i Višnja Machiedo u knjizi Francuski nadrealizam , (uz antologijski izbor tekstova), Knjiga prva, Konzor, Zagreb, 2002., str. 208-216.