Nova Istra

327 Miodrag KALČIĆ PRILOZI O ZAVIČAJU raspoloženi i prepotentni mladići željni seksa), bio je najvjerojatnije daleko veći od profesionalnih (prosječno oko sedamdesetak) prijavljenih, što je poprilično više od ondašnjih hrvatskih i slavonskih gradova, 132 koje su imale radnu dozvolu i dva puta tjedno bile kod ginekologa na redovitoj kontroli te na umu stalno imale priručnik Naputak za čuvanje od spolnih bolesti 133 ; i treće: uz epitete vojno-mornaričkoga grada i grada alkoholičarā, Pula je zacijelo slovila i kao grad bluda. U neobičnoj, ambivalentnoj, antagonističnoj te, prvenstveno, mornaričkoj i pro- leterskoj Puli, gradu zabave, veselica, plesova i tjelesnih ugoda (priprostije: gradu mornara, proletera, pijanaca i kurvi), sve je bilo odraz nacionalnih, socijalnih i vojnih previranja: ni u opuštenoj, ni u pripitoj atmosferi svake ugode, nije se zaboravljalo tko je tko i tko kome pripada.„Uz zatvorene zone s tvrđavama, sumnjičave poglede stražara i zabranu fotografiranja u luci“ 134 ,„život je u Puli bio svakako na stanovitoj kulturnoj razini, ali je u tome bilo i nešto hladno, namješteno i prijesno.“ 135 Toliko spominjani kozmopolitizam austrijske Pule nije se osjećao ni u trenutcima opušte- nosti (alkoholne i tjelesne zabave), bio je isključivo papirnati društveni podatak i la- žan gradski fenomen, evidentiran samo u inventurnim gradskim tablicama, po sve- mu indiferentnim statističkim brojkama. 132 „Pula je od 1906. do 1914. s više od 58 tisuća stanovnika, uključujući i preko 16 tisuća vojnika, od kojih većim dijelom mornara, imala dovoljno legalnih javnih kuća, uvijek sa 60-ak do 80- ak prostitutki, od kojih je čak trećina živjela izvan bordela. Početkom rata broj se prostitutki gotovo udvostručio, pa su otvorene najmanje još dvije javne kuće.“ Darko Dukovski: Istra ‘spod ponjave ..., nav. dj., str. 288-289. U isto vrijeme Fran je Gundrum „...došao do podataka kako je u Hrvatskoj i Slavoniji, 1908., u 22 grada djelovalo 207 legalnih prostitutki, većinom u javnim kućama. U Osijeku ih je tada djelovalo 28, u Zagrebu ih je bilo 46, a u Brodu 15.“ Sergej Fili- pović: „Reguliranje prostitucije u Osijeku na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće: Pravilnik o uređenju i nadziranju prostitucije iz 1896. i Pravilnik za bludilišta iz 1911.“, Scrinia Slavonica , br. 14, Hrvatski institut za povijest – Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, Slavonski Brod, 2014., str. 149. 133 Usp. Mario Kevo: „Pravilnik za bludilišta u gradu Brodu na Savi“, Scrinia slavonica , br. 4, Hr- vatski institut za povijest – Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, Slavonski Brod, 2004., str. 530-542. 134 Doris Kieninger: „Alois Beer (1840-1916) i pulska mornarička fotografija“, u: Bruno Dobrić (ur.): „Carski i kraljevski mornarički fotograf Alois Beer (1840-1916): pulske fotografije / K. u. k. Marinefotograf Alois Beer (1840-1916): Fotos aus Pola (Pula)“, katalog izložbe, Sveučilišna knjižnica u Puli, Pula, 2002., str. 9. 135 Mate Balota: Puna je Pula , nav. dj., str. 99.