Nova Istra

328 PRILOZI O ZAVIČAJU Miodrag KALČIĆ Mornarički i mornarski grad U povijesno iscrpljenom, istrošenom, zastarjelom, konzervativnom i inertnom Habsburškom Carstvu, 136 golemoj neoapsolutističkoj monarhiji koja se nije zna- la niti mogla nositi sa zahtjevima novoga, burnoga, progresivnog vremena, bilo je samo pitanje vremena, poticajnog trenutka – u Schönbrunnu stari habsburški satovi već odavno tiho „otkucavaju staru pjesmu: da vrijeme prolazi i da carstva propadaju.“ 137 – kad će habsburško državno vezivo naroda popustiti i raspasti se na sastavne dijelove.„Zemljovid otkriva ne samo moć i veličinu Dvojne Monarhije, nego i njenu fatalnu manu: Austro-Ugarska nije bila zemlja nego skup zemalja koje su pripadale porodici Habsburg, politički ostatak iz srednjeg vijeka.“ 138 Austro- Ugarsku je dvadeseto stoljeće silno iznenadilo i na smrt prestrašilo. Oprečno Zweigovu naivnom oduševljenju, zanosom Monarhijom i austrougar- skim fin de siècleom (optimističkim jučerašnjim svijetom), plačljivoj nostalgiji za beč- kom kulturom, bezbrižnim buržujskim optimizmom (idealizmom) i trajnom si- gurnosti: „Pokušavam li iznaći prikladnu formulu za vrijeme prije Prvoga svjetskog rata, u kojem sam odrastao, mislim da ću biti najsažetiji ako kažem: bilo je to zlatno doba sigurnosti. Sve je u našoj gotovo tisućljetnoj Monarhiji izgledalo kao sazdano za vječnost, a sama država doimala se poput jamca te trajnosti.“ 139 Upravo suprot- no, u svakodnevnoj (i svakonoćnoj) Puli sve je bilo nesigurno i neizvjesno, Ratna je mornarica donosila nužnu egzistenciju i ujedno unosila stalan nemir (i zabrane), a umorna i istrošena Monarhija nije ni u kom pogledu zračila Zweigovom tisućljet- nom trajnom sigurnošću, niti je jamčila stabilnost u ambivalentnom (posvađanom) gradu. Austrija je Puli, koliko god bili dobronamjerni (ipak, stvorila je grad), bila loš poslodavac: „...nije joj donijela željeni prosperitet, sigurnost i kontinuitet napretka. Pula je ostala zauvijek samo vojna baza. A vojska je latentni i imanentni proizvođač smrti; ona je morbidna i makabralna kategorija društva.“ 140 Monarhija je u svoju glavnu ratnu luku, samo za svoje potrebe izgrađenu rugobnu vojno-mornaričku tvrđavu Pula (s popratnim europskim suvremenim i hedonistič- kim gradom u svome središtu), unosila najprije nesigurnost, nespokoj, tenzije, zabra- 136 „Izmučeno je carstvo odlučilo zaboraviti svoje probleme zabavljajući se, a kružila je šala da je habsburška diplomacija bila kao bečki valcer: okretala se udesno pa ulijevo, zatim ukrug, sve dok nije došla tamo odakle je krenula, uvijek u pokretu i nikad nije stizala nikamo.“ Philipp Blom: Vrtoglave godine: Europa, 1900.-1914. , Fraktura, Zaprešić, 2015., str. 73. 137 Miroslav Krleža: „Tri bečka pisma“, u: Miroslav Krleža: Putopisi: putovanja, sjećanja, pogledi , nav. dj., str. 47. 138 Philipp Blom: Vrtoglave godine , nav. dj., str. 68. 139 Stefan Zweig: Jučerašnji svijet , Izdanja Antibarbarus, Zagreb, 1999., str. 13. 140 Miroslav Bertoša: Istra između zbilje i fikcije , Matica hrvatska, Zagreb, 1993., str. 38.