Nova Istra

326 PRILOZI O ZAVIČAJU Miodrag KALČIĆ širenost spolnih bolesti u Puli (naročito sifilisa), gradske su i mornaričke vlasti or- ganizirale didaktičke izložbe, poput one početkom 1907. u šatoru pokraj Gradske tržnice:„Anatomsko-patologijski institut: ilustrativna i poučna prezentacija o sprje- čavanju raširenih narodnih bolesti profesora Neumanna i Higijenskoga društva iz Berlina. Ulaznica: 40 novčića. Otvorena od 9 ujutro do 9 sati navečer. Samo za odra- sle! Svakoga petka samo za dame.“ 128 , koja je na anatomskim voštanim figurama i (spolnim) organima plastično dočaravala tjelesna izobličenja uslijed zaraznih spolnih bolesti (ili uljudbeno: „raširenih narodnih bolesti“). Ako je puljska brojka od 600 oboljelih samo od sifilisa (luesa) 129 , bez ostalih spol- nih boleština (manje opasnih, tada vrlo učestale gonoreje i mekoga čankira), u jed- noj godini točna i ako je usporedimo s ukupno oboljelima od sifilisa 1909. godine u Hrvatskoj i Slavoniji (prema izvješću Frana Gundruma), kad je zabilježeno 1.270 slučajeva luesa 130 , ispada da je razmjerno mala Pula (s nešto manje od šezdeset ti- suća stanovnika) sama imala tek dvaput manje sifilitičara negoli cijela Hrvatska sa Slavonijom zajedno (s ukupno oko dva i pol milijuna žitelja). Iz ovih bolesnih (sifi- litičnih) brojki logično i jasno proizlazi, prvo: seksualni život Puljana bio je vrlo živ i intenzivan; drugo: broj ilegalnih, tajnih i spolno zaraženih bludnica (noćnih lep- tirica, farfalline notturne , 131 kako su im na ulicama i trgovima dobacivali alkoholom 128 „Anatomisch-pathologisches Institut“, Polaer Tagblatt , Pula, 16. siječnja 1907. 129 „Uzročnika ove bolesti otkrio je 3. ožujka 1905. istraživač Richard Fritz Schaudinn (1871. – 1906., kao mikrobiolog od 1901. do 1904. radio je u rovinjskom Aquariumu, a zatim se vraća u Berlin, op. p. ) u preparatu koji mu je priredio E. Hoffmann iz primarnog luetičnog afekta. (...) Nakon otkrića blijede spirohete ( treponema pallidum ili spirochaeta palida , Schaudinnova baci- la, op. p. ), uzročnika luesa (nominiran za Nobelovu nagradu 1906. i 1907., op. p. ), Schaudinn je pozvan u Institut za brodsku i tropsku medicinu u Hamburg, gdje umire poslije nekoliko mjeseci, uslijed posljedica infekcije – pokusa, koji je sam na sebi izvršio s amebama srdobolje (dizenterije).“ Ivan Rudelić: Povijest medicine u južnoj Istri... , nav. dj., str. 114. 130 „U istom izvješću stoji da je u Hrvatskoj i Slavoniji godine 1909. liječeno ukupno 3.148 vene- ričnih bolesnika, od kojega broja 1.270 bolesnika od sifilisa, a od gonoreje i drugih veneričnih bolesti 1.878 bolesnika.“ Dubravko Habek: „Bludobolja u Bjelovaru na prijelazu XIX. u XX. stoljeće“, Gynaecologia et Perinatologia , br. 4, Hrvatsko društvo za ginekologiju i opstetriciju, Hrvatsko društvo za perinatalnu medicinu Hrvatskog liječničkog zbora, Zagreb, 2008., str. 217. 131 U puljskim dnevnim novinama redovito nailazimo na vijesti o uhićenju prostitutki: „Sinoć su gradski i sanitarni redarstvenici uhapsili 15 farfallina ... Sedam ih ostalo u gradskoj bolnici na liječenju“, „Nuova retata di farfalline“, Il Giornaletto di Pola , 26. kolovoza 1905.; „Preključer je uhapšeno 18 farfallina , od kojih je 6 proslijeđeno u bolnicu, a 3 su udaljene iz Pule.“, „Retata di farfalle“, Il Giornaletto di Pola , 19. srpnja 1906.; „Jučer je sanitarno redarstvo uhitilo 26 far- fallina , od kojih je 6 proslijeđeno u bolnicu na liječenje.“, „Farfalleide“, Il Giornaletto di Pola , 26. listopada 1906.; „Jučer su policijski agenti uhitili nekoliko djevojaka slobodne profesije...“, „Una retata di farfalline“, Il Giornaletto di Pola , 8. siječnja 1909.; itd.