Nova Istra

325 Miodrag KALČIĆ PRILOZI O ZAVIČAJU nim uličicama i parkovima.„Prema Lucijanu Mohoroviću 124 , prostitucija je donosila ženskoj osobi, koja se njome bavila, od 2.000 do 3.000 kruna godišnje, što je tada bila poprilična svota novca. 125 Javne su kuće u Puli bile smještene u ulici Castropola, u Clivio Capitolino (Uspon Konzula Istranina, op. p. ), u Clivio Cornelio (Glavini- ćev uspon, op. p. ), a cijena usluga kretala se od jedne do četiri krune (ako je godišnja zarada bila 2.500 kruna, po najjeftinijoj cijeni, prosječan promet bludnice bio je se- dam-osam klijenata dnevno, većinom noćno, op. p. ). Ove su ulice dugo zadržale (ili još imaju) sramni pečat nemorala.“ 126 Ovaj „sramni pečat nemorala“ ne bi bio ništa manje moralniji ni čestitiji (od pulj- skih legalnih i ilegalnih prostitutki i njihovih ulica) da su mladi, bahati, prepoten- tni, snažni, pijani, agresivni i seksualno frustrirani mornari (i usamljeni radnici) sva- ki nesporazum rješavali tučnjavom, ranjavanjem, ubojstvom (čega ionako nije ne- dostajalo), a seksualna nezadovoljstva silovanjem (čega ionako nije manjkalo). Za shvaćanje cjeline vojnoga grada, prostitucija je bila važan i, prema svim društvenim, civilnim, vojnim, sigurnosnim i kulturološkim pokazateljima, raširen segment pulj- ske zabave (i zarade) austrijskoga doba, jednostavno stoga što je bila antropološko- urbani preduvjet donekle normalnoga funkcioniranja mornaričke Pule. Da je kojim slučajem prostitucija bila zabranjena, najvjerojatnije bi, ionako poremećeni, šaroli- ki gradski društveni odnosi bili još žešće narušeni nasiljem i kriminalom (ilegalnim bludničarenjem). Koliko je u Puli prostitucija bila raširena, pokazuje podatak o puljskim spolnim bolestima (bludobolji), napose sifilisu: „I ‘kuće tolerancije’, kako su nazivali javne kuće, pokazivale su dobru konjunkturu, ali također i Mornarička bolnica, koja je godišnje imala na obradi 600 oboljelih od sifilisa.“ 127 Kako bi zaustavili rastuću ra- 124 Lucijan Mohorović: „Prikaz liječničke djelatnosti dr. Valentina Lucasa u Rijeci, Puli i Labinu“, u: Lucijan Mohorović: Putokaz istarske povijesne zbiljnosti: zdravstvo u prošlosti Labinšćine , vla- stita naklada, Labin, 1995., str. 99-105. 125 „Bio je to očito unosan posao jer se cijenom od deset kruna za redoviti pansion s najviše 20 do 40 ili najmanje 10 do 15 posjeta dnevno postizala velika zarada od koje ni vlast nije zazirala planirajući izgradnju otmjene javne kuće. Nadnica kvalificiranih radnika u arsenalu, kojih je bilo najmanje, iznosila je 5,16 kruna ili godišnje, za 300 radnih dana, 1548 kruna, a nekvalifi- ciranih radnika, kojih je bilo najviše, iznosila je dvije do tri krune, odnosno godišnje 600-900 kruna.“ Lucijan Mohorović: „Prikaz liječničke djelatnosti dr. Valentina Lucasa – specijalista opstetričara-ginekologa i venerologa u Rijeci, Puli i Labinu – krajemXIX. i početkomXX. sto- ljeća“, Acta medico-historica Adriatica , br. 1 (Suppl. 1), Hrvatsko znanstveno društvo za povijest zdravstvene kulture, Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 2017., str. 115. 126 Ivan Rudelić: Povijest medicine u južnoj Istri: u okviru svjetskih zbivanja / Medicinae historia in Histria meridiana: eventibus orbis interposita , vlastita naklada, Pula, 1997., str. 116. 127 Harald Waitzbauer: Kroz Istru: istarskom željeznicom u k.u.k. Adria-provinciju , Naša sloga, Pa- zin, 1998., str. 111.