Nova Istra

323 Miodrag KALČIĆ PRILOZI O ZAVIČAJU klasnoj i vojnoj strukturi, razmjerno mnogo više negoli u drugim gradovima Mo- narhije, sasvim u skladu s tipično mornaričkim (vojnim) i dobno iznimno mladim gradom 120 , pretežito muške doseljene populacije (mahom mladih samaca: radnika, zanatlija, obrtnika, strojara, građevinaraca, brodograditelja, tehničara, tek zaposlenih ili u potrazi za poslom te ročnika i mladih časnika Mornarice), prepotentnih mladića u naponu seksualne strasti i požude koju je valjalo gasiti na različite načine, a učestali (način) bio je onaj, kako kažu, najstariji. Jednako tako, uspoređujući pojavu pionirskih bestidnih filmića u austrougarskoj kinoprikazivačkoj praksi, Pula je prednjačila u projiciranju „pikantnih filmova“ (ili „tolerantnih filmova“), što se pripisuje razumijevanju puljskih gradskih i mornarič- kih nadležnih vlasti i institucija, naspram oštrice cenzorskih škara u ostalim gradovi- ma Monarhije. Dobro poznavajući socijalnu strukturu vojnoga i proleterskoga gra- da prepunoga mladih mornara i proletera, čija se pohota jeftinije gasila na filmskom platnu negoli u skupim bordelima (ili s nešto jeftinijim, ali još uvijek skupljim od kino-ulaznice, ilegalnim prostitutkama u mračnim„portunima“/„haustorima“ i po parkovima), pulske vlasti nisu zabranjivale projekcije erotskih i pornografskih sli- kopisa (kao u drugim austrijskim gradovima). Praksa specijaliziranih „crnih večeri“ (tal. serate nere , njem. Herrenabende ) s obnaženim djevojkama i pionirskim porni- ćima u kasne noćne sate nakon redovita filmskoga repertoara „samo za gospodu“, u doba putujućih kinematografa na prijelazu stoljeća i kasnijim prvim polustalnim i stalnim puljskim kinematografima, bila je česta, a projekcije dobro posjećene. Sva- konoćna ponuda lascivnih filmova, erotskih i eksplicitnih sadržaja, trećega stalnoga puljskog kinematografa (četvrtoga u današnjoj Hrvatskoj), kina „Edison“ (1907.), bila je naročito izražena, obilata, recentna i raznovrsna, pa ga možemo slobodno prozvati prvim erotskim (ili porno-erotskim) kinom ne samo u Puli nego zasigurno i u ovome dijelu Monarhije. 121 ropstvo. I za sve brakove konvenijencije vrijede Fourierove riječi: ‘Kao što u gramatici dvije ne- gacije čine afirmaciju tako se u bračnommoralu dvije prostitucije smatraju za vrlinu’.“ Friedrich Engels: Porijeklo porodice, privatnog vlasništva i države , Naprijed, Zagreb, 1973., str. 71. 120 Između 1881. i 1885. „...prosječna životna dob u Puli bila je 26 godina i 4 mjeseca – 26 godina i 8 mjeseci muškaraca i 26 godina žena“ (43,66% stanovnika do 20 godina, 46,01% stanovnika od 20 do 50 godina starosti i 10,33% Puljana starije od 51 godine). Bernardo Benussi: Povijest Pule , nav. dj., str. 564 i 659 (bilj. 106). Usporedbe radi, prosječna životna dob Pule, za pretpo- sljednja popisa stanovništva, 2011. godine, bila je 42 godine i 11 mjeseci (17,93% stanovnika do 20 godina, 40,82% stanovnika od 20 do 50 godina i 41,25% Puljana starijih od 50 godina). 121 Usp. Miodrag Kalčić: „Počeci kinofikacije Pule (do početka Velikoga rata): prvi puljski stalni kinematografi i prvo erotsko kino“, Histria , br. 6, Istarsko povijesno društvo, Pula, 2016., str. 93-143.