Nova Istra

321 Miodrag KALČIĆ PRILOZI O ZAVIČAJU nego što se jelo, na gotovo svakom gradskom trgu, svakoj staropovijesnoj ulici ili uglu. Godine 1894. u užemu središtu grada već je 12 restauracija, 15 kafeterija i 55 „oštarija“, 109 a njihov je broj iz godine u godinu rastao. Na hrptu stoljeća, počet- kom 1903., prema ondašnjemu vodiču, Pula je imala „22 osiguravajuća društva, 6 hotela, 9 odvjetničkih ureda, 4 gradske ljekarne, 3 knjižare, 12 urara i 75 osteria e trattoria “ 110 , a devet godina kasnije (također prema vodiču),„njihov je broj porastao na 8 hotela, 19 kavana i 122 restorana i krčmi-oštarija“ 111 . Uoči Velikoga rata, osim dvadesetak (poznatih) starih i novih kavana (Specchi, Sezession, Popolare, Verdi, Nazionale, Corso, Romano, Civile e Militare, Bratoz, Cerlenizza, Commercio, Eden, Flora, Miramar, Aurora, Zentral, Europa, Arena, Municipio, Progresso, Rauch, Ste- lla polare, Unione, Tostato...) 112 , broj se različitih ugostiteljskih objekata stalno se- zonski povećavao: otvaraju se brojni novi restorani raznih ponuda i kategorija (mor- ski specijaliteti, divljač, slastice, istarska, talijanska, bečka i pariška kuhinja), stalno se obnavljaju stare i otvaraju nove gradske, kvartovske i periferijske gostionice, oštarije, konobe, zalogajnice, pivnice (najpoznatija je Alla città di Pilsen u današnjemu Circo- lu), plesnjaci (ljeti poznati Pattinaggio), barovi, kafeterije,„tratorije“, vinarije, krčme, birtije, kojekakve alkoholne rupe, kojih točan broj nije lako otkriti. Epulonov alkoholni sindrom (pijano histarsko prokletstvo) zaživio je u svakoj (navlastito) noćnoj pori Pule. Posve jednaka socijalna i klasna podijeljenost grada živjela je i pojila se u jednako tako podijeljenim brojnim alkoholištima, oštarijama i kavanama, gostionicama i restoranima. Arhitekturom skriveni Mediteran i urbano vidljivu Austriju Mornarica je razgraničila i time podijelila Pulu.„Na sjeveru ste gra- da u Italiji, na jugu ste u Beču.“ 113 „Kontrast je potpun između dvije četvrti: u jednoj talijanska slikovitost, neočekivanost, raspršenost i profinjenost; u drugoj njemačka urednost, sređenost, mirnoća i točnost. U Puli piju vino; ovdje (na San Policarpu, op. p. ) piju pivo. Oko piazze su žene tamnokose, blijede i živahne; ovdje su plavokose, bucmaste, rumenih obraza i ozbiljne. Ova kolonija nalikuje na njemačke toplice, sa svijetom glazbe i časnicima koji šeću dva po dva, uvijek blagi, dobri i uljudni, kakvi već jesu Austrijanci; tamo na piazzi , da ne vidimo mornarske odore i poneku nošnju puno drukčije shvaćanje života, nezdravo za duh i tijelo, koje bi, ako potraje, moglo djelovati razorno.“ Tatjana Arambašin Slišković: „Iz Pule u Komakuku“, nav. dj., str. 241. 109 Katarina Pocedić, Duška Palibrk: „U centru grada 1894. radi 12 restorana, 15 kafića i 55 ošta- rija!“, Glas Istre , podlistak Istra plus , Pula, 11. listopada 2013. 110 Branko Perović: Austrougarske vile i kuće u Puli , nav. dj., str. 130. 111 Isto, str. 50. 112 Bruno Dobrić: „Stare pulske kavane“, Hrvatska revija , br. 4, Matica hrvatska, Zagreb, 2003., str. 43-44. 113 Charles Yriarte: „Putovanje Hrvatskom i Bosnom i Hercegovinom“, nav. dj., str. 23.