Nova Istra

315 Miodrag KALČIĆ PRILOZI O ZAVIČAJU policije pa su sada pooštrene mjere nadzora nad anarhistima. Počele su premetačine u kojima su se nalazile još neke anarhističke publikacije tiskane u Londonu. (...) To sve pokazuje da je u Istri, i baš u Puli, postajao organizirani anarhistički pokret koji je dirigiran iz Italije i Švicarske i koji se širio i ideološki izgrađivao publikacijama...“ 93 Prema nekolikim pronađenim izvješćima austrijske tajne policije (iz Državnoga arhiva u Trstu), ovih tek nekoliko spomenutih primjera anarhističkoga djelovanja u Puli očito ukazuje na dobro organiziran buntovni pokret puljskih radikalnih prole- tera (istraživače radničkoga pokreta u Puli još očekuju uvidi u ostale državne i vojne arhive, kako bi dobili cjelovitiju sliku socijalističkoga i anarhističkoga pokreta u gra- du), na proleterske radikalne (anarhističke i revolucionarne) zamisli u ostvarivanju prava na čestit (neizrabljivan) rad, na slobodu kretanja, govora i djelovanja u, pre- ma proleterima i anarhistima, nepravednoj, cenzuriranoj i zaostaloj Monarhiji. Ko- liko se god austrijska država javno i tajno (specijalnim tajnim policijama, službama i agenturama), novinsko-političkim agitacijama i strogim zabranama, trudila istrije- biti anarhiste (plašeći buduće anarhiste izgonima, dugotrajnim zatvorskim kaznama i vješanjima) unutar svojih granica i unatoč povremenim uspjesima, anarhisti nisu posustajali, poglavito u radničkim sredinama poput Pule. Anarhistički je pokret ši- rio strah na carskom dvoru, u državnim službama i austrijskim pokrajinama, odgo- varajući državi na njezin odavno uspostavljen strah, državni teror, represivne mjere i strahovladu. Premda se anarhistički aktivizam činio marginalnim, uzaludnim i ne- djelotvornim (naknadno pametovanje s povijesne distance) u nefunkcionalnoj mno- gonarodnoj monarhiji, koja je samu sebe postupno izjedala i konačno pohlepno„po- jela“, ipak su malim (ali važnim) dijelom anarhisti doprinijeli svome osnovnom cilju: uništenju države, razaranju Austro-Ugarske Monarhije, no time su si zadali još više posla, jer nastalo je mnogo manjih država. Hedonisti Svi ti puljski građani, malograđani, proleteri i anarhisti, svi ti Talijani, Hrvati i Ni- jemci, civili i vojnici, svi ti i ostali Puljani i Puležani živjeli su koliko su god mogli zajedno (iako gradski separirani i klasno segregirani), jedni do drugih, naučili su egzistirati i opstati u gradskoj zajednici punoj društvenih netrpeljivosti i mornarič- kih opasnosti, psiholoških tenzija i životnih nemira, ali unatoč svemu (usprkos više neugodnim negoli ugodnim gradskim situacijama) nisu se prepustili ravnodušju i rezignaciji, nisu živjeli rezervirano, ni učmalo ni pasivno. U istome vojnome gradu viđali su se gotovo svakodnevno u tramvajima, na ulicama, na šetalištima, korzu 93 Isto, str. 142.