Nova Istra

314 PRILOZI O ZAVIČAJU Miodrag KALČIĆ Bibulić treba podmetnuti eksploziv u parobrod.“ 87 Tada već ostarjeli (73 godine) i otupjeli Monarh – „...taj stari faraon, glup kao poštar u Brinju ili bilo koja grani- čarska stara kancelaristička šojka“ 88 , kako cijeni Njegovo Veličanstvo M. Krleža, ili kako se još uvijek živom caru čudi A. G. Matoš: „Što veli Franc Jozef, hoće li skoro otegnuti – svoje carske papčine?“ 89 – platonski zaljubljen poput dječarca u bedastu bečku glumicu 90 , taj revnosni potpisivač monarhijskih dokumenata nije mnogo pu- tovao pa arsenalotu Anti Bibuliću nije uspjelo upisati Pulu u anarhističku povijest. Za vrijeme službeno zabranjene (kao i prethodnih godina) prvomajske proslave 1904. (bila je nedjelja pa radnici nisu demonstrativno napuštali radna mjesta) žan- dari su uhitili živahnu skupinu dvadesetak veselih anarhista ili anarho-socijalista koji su, napuštajući gostionicu Michaela Silana (Mihovila Siljana) podno brda Carozza i uputivši se prema kamenolomu Cave Romane, zdušno pjevali slobodarske i radnič- ke borbene pjesme te uzvikivali anarhističke parole. 91 Pokazalo se da većina uhićene vesele pjevačke skupine anarhista nije bila nimalo bezazlena. 92 „Policija je istraživala i doznala da je ova skupina razmatrala mogućnost da izradi bombe s dinamitom i da ih podmetne pod ured mjesne vlasti, ured lučkoga admirala i pod zgradu policijsko- ga povjerenstva. Na tom sastanku bili su Carlo Depieri, Ignaz Mičunek, Anton Ku- čera, Raffael Majoni, Pietro Sbrizzai, Fran Brumić, Lino Tessari, Mario Blažić, Ante Bibulić, Ante Benzar, Vicko Bibić, sve anarhisti. Kolovođe su bili Ignaz Mičunek i Anton Kučera koji su namjeravali izraditi bombe. Neki podaci stizali su i od bečke 87 Ivan Pederin: „Socijaldemokrati i anarhisti u Istri i Trstu“, nav. dj., str. 140. 88 Miroslav Krleža: „Izlet u Madžarsku 1947“, u: Miroslav Krleža: Putopisi: putovanja, sjećanja, pogledi , sv. 2., Oslobođenje, Mladost, ČGP Delo, Sarajevo, 1985., str. 157. 89 Antun Gustav Matoš: Pisma I. , Sabrana djela Antuna Gustava Matoša, sv. XIX., Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Liber – Mladost, Zagreb, 1973., str. 328. 90 Sveprisutni i popularan birokratski pedantni car i kralj Austro-Ugarske Monarhije, metaforični udovac za caričina života (od 1860.) i stvarni poslije anarhističkoga uboda na Genevskome jeze- ru (od 1898.), zadnjih je trideset godina habsburškog života u monotonoj (carskoj i kraljevskoj) platonskoj vezi (bez seksa) s dvadeset i tri godine mlađom bečkom glumicom Katharinom Schratt (1853. – 1940.) s kojom ga je upoznala i povezala (tko drugi doli) odbjegla supruga. 91 „Un disgustoso episodio che si doveva evitare – Anarchici arrestati“, Il Proletario , 2. svibnja 1904.; „Sotto il governo della polizia“, Il Proletario , 7. svibnja 1904.; „17 arrestati“, Il Giornaletto di Pola , 2. svibnja 1904.; „Gli anarchici arrestati“, Il Giornaletto di Pola , 4. svibnja 1904. Za razliku od talijanskih puljskih novina, koje su potanko pisale o uhićenju puljskih anarhista ( Il Proletario , kako i pristoji ljevičarskim novinama, sa simpatijom spram anarhista i optužbama za nehumano postupanje policije), slabo informativna Naša sloga nije ni viješću zabilježila ova uhićenja, iako je među uhićenim anarhistima bio nemali broj Hrvata. 92 „Osuđeni su na razne kazne. Najstrožu kaznu dobio je Lujo Končan koji je napao žandare. Osuđen je na četiri mjeseca stroge tamnice u okovima...“ Ivan Pederin: „Socijaldemokrati i anarhisti u Istri i Trstu“, nav. dj., str. 141.