Nova Istra

309 Miodrag KALČIĆ PRILOZI O ZAVIČAJU nim reprodukcijama, medaljonima, medaljama, kovanicama i broševima, njezini gip- sani kipići krasili su ormare mnogih blagovaonica, njezina figura ili portret nalaze se na porculanskim šalicama i keramičkim tanjurima, na kišobranima i suncobranima, igraćim kartama i lutkama, jeftine imitacije njezine skupocjene odjeće prodavane su u pučkim prodavaonicama, skupi šeširi i rukavice, nakit i ukosnice po buticima i zla- tarnicama, po njoj su nazvani parkovi, ulice, trgovi, kapelice, palače, zgrade, vile, bila je nezaobilazna pojava, turistička atrakcija i feministički idol, masovna potrošačka ikona i konzumeristička svaštarnica na prijelazu stoljeća (do Velikoga rata), uz nei- zbježno i uporno ponavljanje krajnje odurnoga i mrskog anarhističkog terora koji je tako brutalno zaustavio predivan život nevine carice. Kako su anarhizam i anarhisti trivijalno objašnjeni prosječnom državljaninu u on- dašnjim režimskim (hrvatskim) austrijskim novinama, ponajbolje ilustrira odgovor urednika (ili nekoga u njegovo ime) Pučkoga prijatelja , gospodarsko-poljodjelskoga i kasnije radikalno katoličkoga desetodnevnika (od 1899. do 1911. izlazi na Krku, a zatim do 1914. u Pazinu), na vjerojatno prigodno izmišljeno čitalačko pitanje ne- koga (izmišljenog) Ive: „Pravo govoriš, Ivo moj, anarhisti su strahoviti ljudi, a to ćeš bolje razumjeti, ako ti protumačim, što znači anarhija i anarhist. (...) I našu caricu i kraljicu Jelisavu ubio je anarhist Lukeni pred deset godina. Zato evo u mnogim se državama ozbiljno misli na to, kako bi anarhiste istjerali i strogim postupanjem osu- jetili njihovo zatorno djelovanje. A ja mislim, da je već i skrajnje vrijeme, da se anar- hizmu učini konac. Nego dok država progoni anarhiste, ne bi smjela smetnuti s uma, da anarhiste uzgaja ona sama, a to po svojim profesorima u srednjim i višim školama, gdje mnogi profesori niječu Boga, dušu, vječnost, grijeh, učeći, da je čovjeku slobod- no činiti sve, što ga volja, da nije za ništa odgovoran ni Bogu ni ljudima. Anarhisti eto izvršuju djelom, što profesori uče slovom.“ 67 Gradski profesori svemu su krivi. Anarhisti su pučko-prijateljski „strahoviti ljudi“ (uzgajani „po svojim profesori- ma“) ili prema Našoj slozi još nazvani i „najvećim ništarijam ljudskoga družtva“ 68 , zapravo kao da nisu ljudi, nego gotovo krvoločne zvijeri, užasni zlikovci i okrutne ubojice, to su mesari europskih plemenitih vladara i koljači po carskim dvorima (i na putu do njih), dok su masovne klaonice nebrojenih nepotrebnih ratova (osvajanja i okupacija) uime cara ili kralja bilo koje države (carstva, monarhije) ili uime crkve pravedne i moralne odluke, miroljubivi doprinosi i humanitarni darovi društvenom poretku.„Ukoliko neki državljanin obuče uniformu, vrlo je vjerojatno kako će mo- rati koristiti nasilje i bacati bombe. Znači li to kako je državljanstvo jednako nasilje i 67 „Anarhija – anarhisti – anarhizam“, Pučki prijatelj , br. 17, Krk, 20. lipnja 1908. 68 „Ubojstva talijanskih anarhista“, Naša sloga , br. 34, Trst, 15. septembra 1898.