Nova Istra

307 Miodrag KALČIĆ PRILOZI O ZAVIČAJU 1884. proglašeno je izvanredno stanje 61 i zabranjena su radikalna okupljanja, a dvo- je anarhista – tridesetogodišnji Hermann Stellmacher (otac dvoje djece) i dvade- setdvogodišnji Anton Kammerer – obješeni su još iste godine.„Radikalni su časo- pisi zabranjeni, a oko petsto radikala, većinom obiteljskih muškaraca, morali su na- pustiti Beč, a stotine drugih je uhićeno. Oni sretniji koji su protjerani iz Beča otišli su u ostale dijelove Austrije, u Švicarsku, Francusku, Englesku i Sjedinjene Države. Ministarska je deklaracija obznanila da će se svim anarhističkim zločinima suditi pred posebnim tribunalom. Nakon tog dekreta uslijedili su brojni sudski postupci u kojima su optuženi dobivali dugotrajne zatvorske kazne. Radikalna organizacija u Austriji nije bila eliminirana, ali i ono što je od nje ostalo u nju se infiltriralo policij- ske špijune.“ 62 Austrijski anarhizam i socijalistički radnički pokret bio je sasječen u zametku. Od tada su, a naročito od bezrazložnoga pseudoanarhističkog ubojstva ra- strojene carice Sisi (Sissy) 10. rujna 1898. (u 13 sati i 35 minuta), anarhizam i anar- hističke ideje u javnom i tajnom represivnom aparatu Austro-Ugarske imale poseb- no, značajno i središnje mjesto u zaštiti prije svega cara (njegove obitelji, porodice, ministarske svite, vojske, mornarice) i očuvanju konzervativne Monarhije, stoga ne čudi javno i novinsko nasrtanje, ocrnjivanje i blaćenje (prema strogoj austrougarskoj direktivi) svakoga pa i najmanjega oblika ili naslućaja anarhizma (uz cenzuru anti- režimskih napisa). Gotovo četiri desetljeća, austrijskoga i ugarskoga reda radi, samo u formalnome braku s Franjom Josipom I., labilna, izgubljena, putujuća i lutajuća austrijska carica i u svoju ljepotu zaljubljena ugarsko-hrvatska kraljica Elizabeta (Elisabeth) 63 (ne za- 61 „Kao što je poznato, uvedeno je u Beču iznimno stanje da se uspješnije stane na put anarhistič- no-socialističkom pokretu te su poprimljene stroge mjere proti agitatorima socijalističke boje.“, „Socijalisti u Zagrebu“, Narodne novine , Zagreb, 4. ožujka 1884. 62 Andrew R. Carlson: Anarchism in Germany, vol. I: The Early Movement , The Scarecsrow Press, Inc. Metuchen, New Jersey, 1972., str. 267-268. 63 Prema silnim biografijama objavljenima nakon smrti, modna ikona druge polovice 19. stoljeća, pjesnički umišljena (stihoklepala je romantičarske poeme pod pseudonimom Titania ), potajice promiskuitetna (preferirala je mađarske, francuske i engleske ljubavnike), anoreksična ( anorexia nervosa ) i neurastenična, patološki anksiozna i narcisoidno poremećena (poslije tridesete nije se fotografirala, ni portretirala), psihički labilna (sa shizoidnim i paranoičnim ispadima), okultno nastrojena, opijumu i kokainu sklona, od muža Franje Josipa Prvoga odbjegla i uvijek odsutna (četiri je desetljeća stalno na putu: London, Pariz, Firenca, Amsterdam, Venecija, često Bu- dimpešta, otoci Wight, Capri, Korzika, Krf, Malta, Madeira, Mallorca, Cipar, Sicilija..., lutanja po Njemačkoj, napose rodnoj Bavarskoj, Španjolskoj, Portugalu, Irskoj, Švicarskoj, Engleskoj, Gilbartaru, Italiji, Rumunjskoj, Tunisu, Turskoj, Egiptu..., zadržavajući se ponekad na putu i godinu dana) supruga Elisabeth – lijepa Sisi opsesivno je skrbila samo i isključivo o sebi samoj, najprije i najviše o svojoj nenadmašnoj i anđeoskoj ljepoti (plemićki pogledi na njenu savrše- nu figuru i božansko lišce izazivali bi provalu neutaživih strasti), želeći zadržati mladenačku