Nova Istra

306 PRILOZI O ZAVIČAJU Miodrag KALČIĆ ismijan, zaslijepljen, osramoćen i obeščašćen. To se zove vladanje, to je pravda i to je moral.“ 57 Mnogonarodna Habsburška Monarhija (po površini 1910. druga dr- žava u Europi poslije Rusije, u kojoj su dvije vodeće nacije, Nijemci i Mađari, bile u manjini s 42,9% stanovništva, naspram većinskih 47,8% slavenskih naroda: Po- ljaka, Čeha, Slovaka, Ukrajinaca, Hrvata, Slovenaca, Srba... i 9,3% ostalih naroda: Talijana, Rumunja... muslimana, židova) održavala se na državnom životu nasilno: tvrdim neoapsolutističkim vladanjem, hinjenom demokracijom, mnoštvom propi- sa, međunacionalnim zakonima ravnopravnosti, koji se uredno i redovito izigravaju (labavo ili nikako provode), strogim državnim pravilima, jakom višenacionalnom vojskom i policijskom represijom. Anarhizam se, kao izvorna radikalna ideja 19. stoljeća i kasnija jezgra radikalno- ga revolucionarnog pokreta (da bi u 21. stoljeću postao „prvi puta u historiji, jedini preostali revolucionarni subjekt“ 58 ), u Austriji javlja početkom osamdesetih godina istoga stoljeća: „Obširni spis redarstva siže u g. 1882., te prvim simptomom anar- hične akcije u Beču označuje poznati grabežni pokušaj, koji je 4. srpnja g. 1882. po- činjen na tvorničaru obuvala Josipu Merstallingeru. Doznavši redarstvo, da su zlo- čin počinili pristaše radikalne stranke, zatvorilo je 24 osobe, medju kojimi bijaše i radnički vodja Josip Peukert. Razprava završena je tim, da su radnici Pfleger i Engel osudjeni sbog grabeža na 15 godinah, radnik Berut sbog učešća u grabežu na dvije godine, ostali pak oslobodjeni i pušteni iz zatvora.“ 59 Kao da su anarhisti svih nacija Monarhije pokucali na habsburška vrata. Austrijski policijsko-obavještajni sustav, uredovna državna (javna i tajna) poli- cija 60 i organizirana špijunaža u radničkom pokretu bili su dobro ustrojeni, funk- cionalni i na visini zadatka; potencijalni počinitelji anarhističkih akcija (zajedno s mnoštvom socijalista) završili bi brzo iza rešetaka, a stvarni bi platili životom. Od- mazda za dva anarhistička ubojstva visokih policijskih dužnosnika zadužena za pra- ćenje socijalista (zajedno s tek stasalim anarhistima) i organiziranje špijunaže u rad- ničkom pokretu, bila je nemilosrdna, rigorozna i likvidatorski nastrojena: 30. siječnja 57 Rudi Rizman: „Oris razvoja anarhistične družbene misli“, u: Rudi Rizman (ur. i izabrao), Mitja Maruško (ur.): Antologija anarhizma , sv. 1., Univerzitetna konferenca ZSMS, Knjižnica revo- lucionarne teorije (Krt), Ljubljana, 1986., str. 30. 58 Radule Knežević: Anarhizam: historija i suvremenost anarhističke političke teorije , Politička kul- tura, Zagreb, 2012., str. 214. 59 „Anarhisti u Beču“, Narodne novine , Zagreb, 2. travnja 1884. 60 „Ne samo javne stvari, već i u sve pore društvenog i privatnog života uvlačilo se sumnjičavo, ispitivačko oko svemoćne austrijske policije. Svatko pametan vrlo brzo bi bio označen kao ‘li- beral’ (tj. neprijatelj prijestolja i oltara), svaka novina, svaki pokušaj poboljšanja situacije bio bi ograničen i osumnjičen kao subverzivan i s političkim namjerama, te bi zbog toga bio gledan s neprijateljstvom i sprečavan.“ Bernardo Benussi: Povijest Pule , nav. dj., str. 527.