Nova Istra

285 Janez VREČKO OGLEDI Agamemnon, ne bi li ga iznova uvjerili o spremnosti za borbu. Međutim, negdje u pozadini ipak tinja pitanje nije li Antina kombinacija prepredenosti i najvišeg junaš- tva bliska Odisejevu stajalištu? Na taj način on zapravo odgovara Marxu da je Ahil moguć i bez olova i baruta. Time je razriješeno proturječje modernog herojstva. Dvojnost javnoga i osobnoga dolazi do izražaja čak u pobjedonosnoj povorci par- tizana kroz Ljubljanu, kad vrijeme pobjede postaje vremenom poraza.„Četiri godine – listanje / partizanskog kalendara – borili smo se / za ovaj trenutak, dan pobjede, vrh, zenit, ljeto // naših života! (...) Smiješili smo se umornih lica / kroz velove cvi- jeća, ali nikako da se oslobodim / osjećaja da koračamo u prazno“ (II, 658). Od tog trenutka Ante je „umirao zajedno s komunizmom“. Komunizam je „na početku bio zov slobode“, a potom se pretvorio u„strah od crnog, kožnog mantila na vratima“ (II, 693).„Pobjedu nad nacistima pobjednici su zapečatili progonima / preživjelih zatvo- renika iz logora Dachau“ (II, 647) i poslijeratnim ubojstvima. Ante, za kojeg je bila Ideja društvenih promjena uvijek čista, sama (pak) praksa pr- ljava , jednoga je dana udario glavom o zid svoje religije i podrhtavao u strašnome ne- miru . Za vrijeme pripovijedanja šogorice Nadžide o tome što joj se sve događalo na Golome otoku, Ante je morao priznati da nije kriva samo praksa, već je kriva i sama Ideja. „Tog dana nestalo je iskri u plavim očima / mog malenog pretka, prakomuni- sta, druga Ante“ (III, 148). Vječni fantast i vojnik Partije koji je bio sljedbenik Ideje od zapada do istoka (III, 99) posumnjao je u svijet za koji se borio. Nametnula mu se neka nova slika umjesto one u koju je vjerovao čitav život. Ante se nije znao ni mogao skloniti od dnevne politike. Nizao je pobjedu za po- bjedom i povukao se zatim u šator. Zato je politika u ime povijesti za njega tražila smrtnu kaznu. Ante je i u tim trenutcima pokazao hrabrost i dostojanstvo te je tako potvrdio svoju vjeru u čovječnost. Neposlušnim ponašanjem ukazivao je na svijet bez ubijanja, na revoluciju kao kombinaciju dostojanstva i slobode, a istovremeno se neprestano preispitivao, postavljajući si pitanje je li bit lenjinizma zaista u posve- mašnjem pokoravanju Partiji. Međutim, prakomunist Ante do kraja života na najviši etički pijedestal postavljao je svoga brata Jerka, viteškoga časnika, te ostale suborce i suborkinje, čime je u vremenima olova i baruta na intimnoj, privatnoj razini podr- žavao načela junačkoga kodeksa. Zato je tragična smrt strica Jerka jedan od ključ- nih događaja u epu. Tako je i Ahilu Agamemnon ponudio razbijenu sliku svijeta i primorao ga da istu- pi iz epske cjelovitosti, uzimajući mu dio po dio onoga što mu je kao junaku pripada- lo samo po sebi. Ahil je svoj položaj opisao u znamenitu odgovoru trojici izaslanika. U okvirima herojske etike moglo bi se govoriti jedino o hrabrim borcima, o juna- cima, o muževima velikih djela, i upravo je tako herojstvo do spora s Agamemno- nom shvaćao Ahil. Poslije dugog vremena, ispunjenog teškim sumnjama i posrtaji-