Nova Istra

278 OGLEDI Janez VREČKO u epu imaju uzor kod Homera i njegove etičke poruke na kraju Ilijade , kad Ahil u znak otkupnine Prijamu vraća unakaženo truplo sina Hektora. Radi se o poruci koja je, smatra autor, nadasve bitna i za slovensku situaciju, prije svega onu koja se tiče Drugoga svjetskog rata, njegova svršetka i, razumije se, odnosa između potomaka dviju ratom zakrvljenih sukobljenih strana. Prema autorovu mišljenju, mrtve treba sahraniti na ljudski način, s pijetetom, kako i dolikuje. Pjesnik bi to i sam učinio: „Kad bi samo mogao, kad bi znao stvoriti čudo / sahranio bi ih u uspomenu, među sunčane strijele... / Kad bih samo mogao, sastavio bih udove / iz tona betona Hude jame, jame hude...“ (II, 679). Pjesnik je, poput W. Brandta, kleknuo u znak poštova- nja, simbolična pomirba bila je time obavljena, a Zakonodavstvo mu je pomoglo da se opet uspravi na vlastite noge (II, 690). „Vrata nepovrata“, goga.si VII. Zanimljiv je također položaj žena koje su u čitavu epu itekako nazočne, a u treće- mu dijelu epa čak su prevagnule nad muškim junacima. Unatoč poslovičnoj patri- jarhalnosti epa, kralježnicu Novakova pjesmotvora čini žena kao rotkinja, inspira- torica, voditeljica; Danteovu Beatrice zamijenila je Novakova Mo. Kad će jednom „opjevati vrijeme Očeva / vrijeme svoga Oca... / vrijeme svih svojih Očeva...“ vratit