Nova Istra

277 Janez VREČKO OGLEDI VI. Nema epa bez konjā i lađa, nema epa bez kataloga svijeta. Pripovijesti o konjima Novak je više puta opjevao: u baladi Konji ( Majstor nesanice , 1995.), u tragikomediji Lipicanci idu u Strasbourg (2006), a u epu prije svega u Zemljovidima nostalgije , u 34. pjevanju Konji . Ante je u partizanima imao konja Marsa, bijeloga ždrijepca kojeg je – s ostalim konjima – kao zapovjednik okružnog bataljuna u njemačkoj ofanzivi otjerao, kako bi barem konji ostali na životu, ali otjerao ga je i zato da ih konji fr- ktanjem ne bi izdali. U zoru, kad su u snijegom prekrivenoj šumi očekivali napad, primijetili su kako se prema njima valja golema masa. Ante je borce jedva spriječio da ne pucaju. Bili su to konji koji su se vratili partizanima i Ante je cijeloga života tvrdio da je Mars plakao kad je položio veliku glavu na njegovo rame. To je u epu povezano s mitološkom pripovijesti o besmrtnim Ahilovim konjima, Zeusovu že- nidbenom poklonu, zbog kojeg se Otac bogova kasnije žalio, jer vječna bića navod- no nije smio darovati ljudima, budući da ih je ljudsko umiranje toliko potreslo te su proplakali. Antin partizanski konj plakao je kao i Ahilovi konji, iako u pozadini nije više bilo pitanje o besmrtnosti. Slično se nameće i usporedba Antine triglavke (tro- roge kape nazvane po planini Triglav, op. prev. ) s Ahilovim štitom te mnoge druge. I premda je Novak 3.000 godina star pjesnik, on prema suvremenu čitatelju iska- zuje „određenu mjeru razumijevanja i smilovanja“, što znači da uzmogne pokazati i „malo starodavne mudrosti“ (Novak: 2015., 78-98). I zato izvedbena logika Vrata nepovrata nije linearna, već je mozaička, autor na taj način olakšava čitanje današ- njim čitateljima koji nemaju više naviku čitati ili slušati na tisuće i tisuće stihova. U Novakovu epu radi se o odzvanjanju brojnih ritmova – ritma dječjih, plesnih, voj- ničkih, zatvoreničkih i na smrt osuđenih koraka, ritma konjā, kolā, vlakova, lađa i zrakoplova, ali i listanja knjiga – riječ je o mirisu na tisuće i tisuće raznih prostora, pokrajina, gradova, ulica, kuća, kuhinja, spavaonica, bolnica, grobalja... U drugome svesku prvoga dijela, pod naslovom„Povijesni atlas napuštenih domova“, u nekoliko pjevanja posjećuje različite krajeve u različitim vremenskim razdobljima. Treći sve- zak, pod naslovom„Muzej nomadskih prijevoznih sredstava“, opisuje različita prije- vozna sredstva, od realnih (automobili, zrakoplovi itd.) do metafizičkih (Maštovi- tost, Svjetlost, Vrijeme, Povijest, Pripovijest itd.), što odgovara prostornom načelu prvoga dijela epa. U pozadini svega mogli bismo uočiti povezanost sa znamenitim Homerovim katalogom lađa u Ilijadi . Druga knjiga epa, Vrijeme očeva , dotiče se Drugoga svjetskog rata te je, prema No- vakovu mišljenju, zbog vremenske kompozicijske logike ujedno i najepskija. Zasno- vana je tako da govori o žrtvama s obiju strana, jer je autor itekako svjestan činjenice kako valja prihvatiti vlastitu povijest. Epopeja partizanstva i osuda poratnih sukoba