Nova Istra

276 OGLEDI Janez VREČKO poetizacija različitih krajeva s njihovim osjećajnim i simboličnim dubinama, ako u Vremenu očeva prevladava mitologizacija sjećanja na junake i antijunake, prije sve- ga na pretke, rođake, obiteljske i osobne prijatelje, onda je Obitavalište duša značajna pripovjedno-tvorna poetika koja u pripovijesti vidi bit povijesti te najvišu kategori- ju čovjekova sjećanja, svijesti i duha. Lađa kojom u društvu svoje voljene Mo putuje na sjever polako rastvara svoje ograničene fizičke dimenzije u beskonačan prostor i neograničeno vrijeme. Silazak u Potpalublje znači silazak u povijest svijeta, koja se proteže od mitoloških pripovijesti o genezi bogova do najaktualnijih i najbolni- jih suvremenih pojava (npr. migranti ili bjegunci), Trojanski rat pretače se u Drugi svjetski rat i jugoslavenske konflikte. S druge pak strane, uspon u Nadpalublje otvara dragocjene dimenzije umjetnosti; ovdje dolazi do temeljita obrata u pripovijedanju pripovijesti, zato što Novak svojim mrtvim dušama omogućava da zažive životom kakvim bi rado živjele kad ne bi bilo povijesti. Sjećanju kao temelju epskoga svijeta priskače u pomoć mašta. Raj je, dakle, svijet bez povijesti; Pakao počinje s poviješću. „Vječne duše“, to jest zadnji, deveti svezak treće knjige sinteza je ljepote i apokalipse: lađa bježi ispred ratne kataklizme i kataklizme podneblja te spašava sjećanje – pri- povijest. Ako je Vrijeme očeva odjek Ilijade , onda su„Vječne duše“, zadnji svezak Obi- tavališta duša , odjek Odiseje kao povratka na rodnu Itaku. Usporedbe sa starim majstorima stihovne epike, uspostavljene već u prvim dvjema knjigama, u trećoj dolaze još snažnije i dublje do izražaja: ponovno i na suvremen način Novak pripovijeda Homerove pripovijesti, Miltonov Pandemo- nij dovodi u naše digitalno vrijeme, a prije svega on s mrtvim dušama razgovara onako kako je to svojstveno Epu o Gilgamešu , Odiseji i Danteovoj Komediji . Dan- teove tercine proširuje, olabavljuje i prilagođava ih stanju suvremenog pjesničko- ga izričaja. U knjizi Vrijeme očeva vode ga Dante i Ante kroz podzemlje, kamo su bačene mnoge žrtve Drugoga svjetskog rata. U Obitavalištu duša Potpalublje lađe sa svojim kabinama igra ulogu Danteova Inferna , a Nadpalublje sa svojim katovima postaje slika rajskih sfera umjetnosti i duha. Svoj hommage velikome prethodniku Novak izražava i kompozicijom knjige: Obitavališta duša obuhva- ćaju„samo“ 99 pjevanja (svaki od devet svezaka ima 11 pjevanja), a ne 100 – su- vremeni pjesnik sposoban je, dakle, domoći se jedino praga savršenstva, ali ne i postići savršenstvo, čime se odlikuje Komedija , koju je Boccaccio prvi nazvao Bo- žanstvenom . Pa ipak su Obitavališta duša – i Vrata nepovrata – mnogo više od pastiša Danteove božanske majstorije.