Nova Istra

274 OGLEDI Janez VREČKO Tako posve slučajna rima Dante – Ante označava oba pola Novakova pjesništva: Poeziju (Dante) i Povijest, odnosno Pripovijest (Ante). Ta značajna rima uspostav- lja Dantea kao autorova pjesničkog oca, a Antu kao najvećega pjesnika, pripovjeda- ča pripovijesti, mitologa njegova života. Danteova blizina autoru posebno odgovara, zato što se Danteov Odisej nije više vratio na Itaku, ostao je bez doma, kao što je bez doma ostao epski pjevač Novak, koji je jedini dom pronašao u jeziku, u jeziku kao kući bitka (Heidegger). Kad je prvi put osjetio da će biti pjesnik, on se zapra- vo odlučio za slovenski jezik. U Vratima nepovrata tragajući za vlastitim korijenima prekoračio je pragove brojnih domova i kuća, ali je uvijek iznova dolazio do spoznaje da je njegova jedina Itaka – jezik. U njegovu također umjetnom epu sve je na svome mjestu, od kataloga do ratova, tragičnih pojedinaca, tugujućih žena itd. Povodi se usmenom predajom svojih pre- daka poput Homera, i baš kao Homer spašava Novak pripovijesti svojim zapisiva- njem od zaborava. Javnim pak čitanjima svoga epa na neki način preispituje izgu- bljenu epsku kolektivnu recepciju. I sama sadržajna disparatnost toga pjesmotvora dokazuje da je posrijedi ep, a ne roman u stihovima, jer nema ni jedne jedine (lju- bavne) pripovijesti, već je riječ o mnoštvu pjevanja koje homerskim entuzijazmom međusobno povezuje sam autor. Kao što Homer pripovijeda o velikim i malim he- rojima, tako Novak pripovijeda o Anti, Ahacu, Leu i brojnim drugim herojima, ali i o malim ljudima koji u svome malom svijetu ne žive ništa manje herojski u odnosu na velike junake. Sve navedeno odgovara mjerilima epskosti. Tome valja pridodati epsku širinu u trima opsežnim knjigama. Iako je prema Navakovu uvjerenju njegov „epos istkan od samih lirskih niti, koje u tri opsežne knjige postižu epsku širinu... pojedine lirske slike, likovi, pripovijesti uspostavljaju epsku cjelinu svijeta“, jer opisuju i bitke, konje, lađe, samo što je pozadina bojnih polja uvijek protkana nitima lirske poezije. To mu pomaže u tomu da bojna polja ugleda i izrazi „očima i ustima žena, djece, starijih, nemoćnih, dakle, ne očima i ustima pobjednika, već očima i ustima žrtava povijesti. Monstruoznost povijesti može se često detaljnije prikazati lirskim sitnicama i krhotinama, negoli epskim pripovijedanjem o slavnim pobjedama i još slavnijim porazima“ (Novak: 2015., 1594-1615). V. Vrata nepovrata na tragu su osnovne teme Epa o Gilgamešu , teme s kojom se susre- ćemo i u Odiseji , tj. na tragu putovanja u zagrobni svijet i dijalog s mrtvima, pjesnik želi mrtve osloboditi od zaborava te im pomoću poezije podariti dostojanstvo us- pomene. Zato na različitim točkama kugle zemaljske ulazi kroz vrata nepovrata,