Nova Istra

269 Janez VREČKO OGLEDI povijedanja – osobne mitologije, koju je djelomice primijenio već u dramskoj kronici Vojnici povijesti iz 1988. te u zbirci Mala Osobna Mitologija iz 2007. Zbirka MOM (Mala Osobna Mitologija) zapravo je prolegomena ili uvodno izlaganje epa Vrata nepovrata . Ako je epski odmak Homerov od Trojanskoga rata iznosio četiri stoljeća, onda Novakov odmak iznosi dva stoljeća, od devetnaestoga stoljeća do naših dana. Prema Novakovu mišljenju Marx je bio u zabludi zapisavši da Ahila s olovom i barutom nije više moguće zamisliti. Naime, Marx tvrdi kako napredak novoga vre- mena u usporedbi s Grcima nije u stanju stvoriti nov ep, Henrijadu umjesto Ilija- de (Prawer, 306). Nasuprot tome, Novak vjeruje da je najživlje stanje ono koje je proglašeno mrtvim, stoga je uvjeren da je ep moguć i u vremenu baruta i vatrenoga oružja, globalizacije i digitalizacije svijeta. Prema njegovu mišljenju upravo su naslu- ćivane smrti epa i tragedije dokaz da današnji čovjek sebe shvaća kao sićušno, utuče- no biće koje nije sposobno ni za velika djela ni za veliku bol. Svojim opsežnim epom u tri dijela – unatoč vlastitoj izjavi da je pisanje epa u današnje vrijeme ludost – sve to pokušava demantirati. Novak misli da je epika najcjelovitije izražavala duh antike i srednjega vijeka, zato što je slavila ratove i vojskovođe, pobjede i osvajanja, junaštva i vjernost herojā heroj- skom kodeksu, te je kao sveta knjiga sadržavala sveopću znanost o svemiru. Nazoč- nost bogova i sudbine, kolektivno receptivno iskustvo i usmena predaja ep održavaju na životu sve do trenutka kad se počinje uvažavati slobodan pojedinac. Novakov po- kušaj obnove epa sastoji se u tomu što on u prvi plan stavlja pojedinca koji nije više samo heroj i vojskovođa, jer opisuje intimno junaštvo muškaraca, žena, djece i stari- jih osoba, i to izvan antičke sudbonosnosti, kolektivnosti i usmene predaje. Višestoljetno počivanje epa u miru mogli bismo razumjeti kao njegovu privreme- nu smrt, međutim ep je tijekom dugih stoljeća bio jedino u pozadini, jer ga je predu- hitrio i nadglasao roman. Zato Novak želi „na svjež način upotrijebiti prastare priče te ispripovijedati na epski način nešto čak o nedavnoj prošlosti ili o vremenu koje ži- vimo“ (Novak: 2015., 78-98). Već je u lirskim pjesmotvorima iz zbirki Kći sjećanja i 1001 stih osjećao potrebu za epskom, pripovjednom sintezom svijeta, zato je 1992. (poslije očeve smrti) počeo pisati ep, ali – kako sam kaže – za taj podvig nije bio još dovoljno zreo. Tek je poslije majčine smrti 2008.„napokon smogao hrabrosti za tu ludost“ (Novak: 2015., 78-98). Zanimljivo je to da je ključni impuls za ovaj ep po- vezan upravo sa smrću roditeljā: započeo je epski dijalog s mrtvima.