Nova Istra

267 Janez VREČKO, Ljubljana (Slovenija) POEZIJA KAO POVIJEST I OŽIVLJEN EP Ako je Homer epsku predaju zapisao u posljednji čas, moglo bi to vrijediti i za Novaka. Sto godina kasnije bilo bi prekasno. Poslije svega rečenog nema nikakve sumnje da je riječ o No- vakovu opusu magnumu koji je duboko usađen u jezik i povijest Slovenaca, a istovremeno se proteže „daleko preko granica“. Pa i na razini svjetske književnosti riječ je o jednome od rijetkih suvremenih epova koje je znanost o književnosti kao vrstu već davno pokopala. Vra- ta nepovrata to osporavaju poslije nekoliko stoljeća epskoga počinka. Pred nama je, prema Bahtinu, naša nacionalna epska prošlost, svijet načela i vrhunaca narodne povijesti, svijet očeva i plemenskih starješina, svijet prvih i najboljih. Novak je pomoću poezije Slovencima „otkrio“ njihovu povijest, rastvorio njihovu poslovičnu uskost te ih suočene s vlastitom odgo- vornošću podigao na pozornicu povijesti. Mi Slovenci u Novakovu epu prepoznajemo svoju veliku i značajnu prošlost, prepoznajemo kako nas taj ep izvlači iz našega tipičnog bez-povi- jesnog vremena i prostora te stavlja uz bok velikim narodima koji su zbog svoje epske prošlo- sti isključivo sebi dosad prisvajali pravo na povijesni ep. Pokazalo se da je slovenska prošlost slična prošlostima velikih naroda. Novakovu središnju temu u epu čine junačka djela i inti- mna junaštva, koja pismena povijest u pravilu ne bilježi, a njegov epos otvara im prostor u poeziji. Tijekom čitanja ovoga epa prožima nas spoznaja da se tuđa povijest čini jedinstve- nom jedino onim pojedincima koji ne poznaju dobro vlastitu povijest. To vrijedi i za poeziju, koja je po Aristotelu i u Novakovu epu postala istinitija od povijesti... I. Utvrđeno je da Homerovi pjesmotvori Ilijada i Odiseja pripadaju takozvanoj epskoj poeziji, najopsežnijoj pjesničkoj formi, te da u tome svrstavanju znače vrhunac što ga kasnija vremena nisu mogla ni dosegnuti, a kamoli nadmašiti. Pa i za Prešernov Janez Vrečko, hhr.wiki