Nova Istra

193 Arian LEKA NOVI PRIJEVODI LOGOR II – Obale Lampeduse Tabane brišem prije no što zakoračim u plavetnilo postavljeno ispred luke, poput loše ispletene prostirke. Sa života skidam ovratnike. Predajem ukrase. Prsten se odvaja od prsta. Lanac i ogrlica s vrata. Pažljivo otkopčavam dugmad otoka I širom otvorim oči za malo neba. Kad se vratim, provjeravaju ne skrivam li uspomene ispod kože. Prva večer u kampu. Krov je prokišnjavao. Postrojismo se u red. Stariji na stranu. Djeca odvojena. Muškarci odvojeni. Žene odvojene. Čekali smo red s po jednim srcem u ruci. Netko je držao lijepih pluća lepezu. Drugi bubrege, poput lišća magnolije. Treći, pak, zube tako nove, Toliko da ni okus vrhova prstiju nije kušao. Spužvasta je. Malo korištena gušterača. Duge trepavice, s crvenim rijekama. Jetra prešila za jeftinim alkoholom. Čekali smo sve dok najmlađi među utopljenicima organe nije donirao za presađivanje. Poljubac zapali plavu vatru pod morem. Zalisci naših aorta montiraju se na tijela onih Koji se utope u očaju. Ali ipak, kriomice, Šutke i nelegalno, Nastavljamo trenirati svakodnevno, Kao da smo spasilačka ekipa. Utopljenu djecu podučavamo umjetnu disanju. Bijela usta preko crnih usana. Usta cvjetna tvoja bjehu. Prašnik bješe. Tučak. Glavica.