Nova Istra

192 NOVI PRIJEVODI Arian LEKA Dodirujući dno, mi, zarobljenici ovoga podvodnog bunkera, Postajemo Židovi. Više od toga ne znam. Našem Gospodu zabijaju hrđave klinove u jezik. Koncima mu zašivaju usne. Ovo je kamp. Okružen žicom od pjene. Radeći, u logorima zatvorenim zidovima od valova, demontiramo svoja tijela. Od udova proizvodimo dijelove za kamione. Od očiju proizvodimo crno-bijele filmove. Puder od kostiju. Lijekove od sperme, jajnika i srži. Tražite sapune dobre marke? Imamo masti za svijeće, od koje ne pocrnjuju hramovi ni svetišta. Od naših dana, otopljenih u ljevaonici, Spiralno vrijeme teče u obliku gamele i žlice. Namočeni kruh logorski sušimo na suncu. Dolazi večer. Stavlja nam pidžamu. Tuširamo se prije nego što legnemo. Mokra posteljina. Plahte u golu vodu. Mjesec na nas baca mlazove tople svjetlosti. Snažno se trljamo crnim zvijezdama. Čistimo smrad svojih imena. Ti bješe novi klin, na kojemu je postavljena ploča utapanja. Bijela stara krpa Bješe ti.