Nova Istra

191 Arian LEKA NOVI PRIJEVODI zaključak. Kasno uvečer, ušavši u kuće na čijim zidovima vise portreti ljudi koje smo izgubili na moru, sjedamo pred ekrane i gledamo vijesti o drugim utapanjima. Sada to više nisu Albanci. U istome se moru sada utapaju stranci koji dolaze i guše se u našim vodama. Nakon vijesti, pogledamo se u oči, dugo šutimo i pitamo se na koje je kuće, osvi- jetljene žaruljama i lusterima, mislio pisac s nasuprotne obale? Koji se to duhovi sli- jevaju niza zidove naših novih i lijepih domova? Zašto snove o napretku proganjaju noćne more. Rijetke će izjedati sumnja ne žive li oni sami u takvim kućama: dobro osvijetljenima te čijim se zidovima, umjesto vlage, cijede duhovi onih koji su izišli iz kuća ne vrativši se, e da bi vodeni prostor pretvorili u – morski Auschwitz... * * * MORSKI AUSCHWITZ 5 ** LOGOR I – Jadransko more Znojnim čamcima stigosmo. Neki su hodali po vodi. Rupu ponora, iznad Otranta, kamo su nas odveli, Začepiše oblacima. Onda odoše. Doveli nas tu, nismo sami došli. Mi, prekriveni crnom vodom, nismo bili Cigani. Ni profesori opsjednuti tabu istinom. Nismo bili homoseksualci. Ni disidenti, od onih koji su slobodu tražili svijećom. Bili smo jadnici. Plavooki jadnici. Crnooki jadnici. Morska trava za kosu. Zlatni pijesak na trepavicama. Nismo bili najbolji na svijetu. Izabrali su nas jer smo dugo zadržavali dah. Zaronili su nas da zavarimo ispucano morsko dno, Odakle teče strah. Slušaj! Ne govori se otvoreno, ali noću, pjesme kitova kažu da, ** Naslov izvornika: Auschwitz detar (i dr.). ( Op. ur. )