Nova Istra

194 NOVI PRIJEVODI Arian LEKA LOGOR III – Egejsko more Usamljenost je tvome tijelu dala oblik busole. Jutrima izlaziš dijeliti zemlju pod morem. Ne žuri se! Zraka i ne toliko, ali zemlje ima za sve utopljenike. Možemo birati, čak. Rudine s travom. Livadu za pašu. Zaravni. Ravnice s uzmorskim kestenjem. Žbunaste šumarke. Brdašca za lozu. Brodovi će biti naši težaci. Njihovi dimnjaci šume su. Malo kasnije, rubovi glisera zaoravaju solanu. Vlaga među valovima. Brazde u vodenim poljima. Kostobacači s čamcima ispod tabana. Probijamo se među ugare. Sadimo pršljenove u nizovima zaoranim. Odatle će se roditi djeca utopljena s igračkama u ruci. Trajekti teže na grudima, Ulaze između sašiti otoke, kao što se šivaju rane, Činiti domovinu na tekućem zamljovidu. Trajekti nam bacaju hranu u crnim plastičnim vrećicama. Nebeska màna – naše svakodnevno smeće baci nam i danas! Zamotanim kostima vraćamo se sezonskim poslovima. Agrarna reforma pod morem. Obećanu Božju zemlju dijelimo na parcele. Zatvorenih usta među usnice stisnemo pjenastu melodiju. Uvečer sklapaš busolu svojih prekrasnih nogu i vraćaš se u kamp poput pčele na drečavu tučku. Val izvana oblikuje naš sarkofag. Ti cvijet bijaše. Zajednička grobnica.