Nova Istra

177 Philippe BLASBAND NOVI PRIJEVODI No možda ću umrijeti i ne primijetivši. Moja će mi agonija biti ukradena. Neće biti boli, opsje- narski će me prevariti. Rezultat će biti isti. Moje tete nisu bile obične ljepotice. Imale su dugačak, kraljevski nos. Nijedna od njihovih crta nije odgovarala mjerilima klasične ljepote, a cjelina je zbunjivala, neskladna, i lijepa. Volio sam ih promatrati kako si depiliraju noge; volio sam gledati kako po bedrima i listo- vima izlijevaju tanke mlazove meda provrelog u limunovu soku, prekrivaju ih trakama starog platna, zatim, mršteći se, uz zvuk vlažnog para- nja, grubo čupaju tkaninu. Ne obazirući se na mene, polako su ispirale dlake. Koža im je po- stajala glatka i sjajna. Katkada sam, u prolazu, udisao miris njihove bujne kose, njihove blista- ve, potamnjele kože. Zimi su se depilirale poslijepodne; skupile bi sve električne radijatore iz kuće u jednoj sobi i pregrijale je. Ljeti su čekale svježinu noći. Zapalile bi dvadesetak svijeća. Prizor je tako djelovao još razbludnije. Umjesto mreža protiv komaraca pred prozo- rima bi razapele navlažene plahte. Gledao sam ih zapanjeno, širom otvorenih očiju. Kretale su se preda mnom, spo- re, napola gole, trome, omamljene od boli i slatkastih isparenja. Jednoga dana, bilo mi je, mislim, deset godina, jedna od njih primijetila je da mi se piša ukrutio. Pre- stale su se depilirati i pogledale me. Briznuo sam u plač. Više se nikad nisu depilirale preda mnom, vjerojatno sam odrastao, a onda sam morao napustiti Iran. Moje tete su se već tad mrzile, ali su se još ograničavale na sitne pakosti. Lagale su jedna drugoj, ogovarale se međusobno, postavljale si male zamke. Tek su se poslije počele mlatiti usisivačem i progoniti jedna drugu autom. Živjele su u staroj zgradi, u sjevernom dijelu Teherana, tamo gdje se čini da se grad želi uspeti na planinski lanac Alborz, oklijeva, i zaustavlja se čim padina posta- ne prestrmom. Ljeti je ondje bilo svježije nego u donjem dijelu grada. Moj djed ku- pio je tipičan stari perzijski dvor iz doba dinastije Gadžara. Čim bi jedno krilo bilo obnovljeno, neko drugo bi se počelo rušiti. Arhitekt je svaku sobu opskrbio s desetak vrata, od kojih su neka povremeno bila zazidana. Golemi zidni ormari neobično su