Nova Istra

176 Philippe BLASBAND, Bruxelles (Belgija) O PEPELU I DIMU I. Jednoga ću dana sigurno biti star, i deblji. 1 * Kosa će mi otpasti. Hodat ću pognut, s mukom. Zvat će me još samo „gospodine Lévy“ i zaboravit ću svoje ime. A zatim ću jednoga dana, poslije, umrijeti. Bit ću napastan starac. Odlazit ću u parkove – ako parkova još bude –, prilazit ću djevojčicama oderanih koljena i nuditi im bombone. Curit će mi slina. One će me držati ružnim. Policajci, ili ono što će zamijeniti policajce u tim dalekim vremenima, koja su na- žalost i preblizu, policajci će mi držati prodiku:„Gospodine Lévy“, govorit će mi kao djetetu uhvaćenom u prijestupu,„to se ne pristoji u vašoj dobi.“ A oni? Zar oni, do- vraga, nisu nikad poželjeli neko svježe tijelo, blijedo, jedva razvijeno, s tu i tamo po- nekom ogrebotinom, kao što želimo gotovo plavo meso pilića kad smo gladni, jako gladni? Nikad neću prestati, mislit ću (bit ću zaista bestidan starac), nikad neću prestati zadirkivati curice u grmlju. Ako još bude grmlja. Jednoga ću dana, mnogo vjerojatnije, umrijeti. Moja agonija trajat će danima ili mjesecima, a tijelo će mi iznutra truliti. Zatvoreni sustavi koji do tada nisu znali jed- ni za druge, svaki usredotočen na svoj zadatak, odjednom će se upoznati, izmetine će se pomiješati s krvlju, žuč će mi ispuniti srce – pretpostavljam da će me sve boljeti. * Izvornik: Philippe Blasband, De Cendres et de Fumées , Editions Labor, Bruxelles, 1999. ( Op. prev. ) Philippe Blasband, prabook.com