Nova Istra

158 ZBILJA I SUDBINA KNJIŽEVNOSTI Božidar PETRAČ la onoliko slasti koliko moji lijepi udovi u kojima sam bila zatvorena, a koji su, sada rasuti, postali zemljom; ako ti je tako mojom smrću nestala najveća slast, koja te je smrtna stvar poslije mogla privući da ju zaželiš? Trebao si se, tek što te prva strjeli- ca varavih stvari pogodila, uzdignuti gore za mnom... Nije ti smjela sagnuti krila ni djevojčica ni koja druga ispraznost tako kratka užitka...“ Prijekor hoće reći sljedeće: kad je ona preminula, Dante svoju sreću nije smio tražiti ni u udvornoj poeziji, ni u filozofiji, nego se posve okrenuti Nebu. Spoznavši svoju krivnju, napustio je ud- vorno pjesništvo, okrenuo se filozofskoj mudrosti, a onda je ostavio i filozofsku mu- drost i slijedio utjelovljenu Mudrost koja se osobno daruje svakom čovjeku kao duh i tijelo. U tome se sastoji Danteovo veliko prosvjetljenje, preobraćenje. Pokajanjem i očišćenjem uz Beatricinu pomoć dolazi u nebesa koja nisu tamo neka bezimena i nepronična svjetlila, nego vječna pasha koju je Riječ, koja je tijelom postala, obeća- la. Ono što oko nije vidjelo i ono što uho nije čulo. Raj pretpostavlja zajedništvo u Bogu sa svima onima s kojima smo živjeli na zemlji, čak i s onima koji nam nisu bili dragi. A čemu ona želja da se o Beatrice kaže ono što ni o jednoj drugoj nije bilo re- čeno? T ȁ to i nije moglo biti rečeno jer Beatricinu posebnost, njezinu jedinstvenost i neponovljivost kao osobe na sliku i priliku Stvoriteljevu ne može izreći ni ljupko pjesnikovanje ni filozofijsko mudrovanje. U prvome pjevanju Raja Dante pjeva o nužnosti naduljuđenja, podizanja ljudskosti na božansku razinu, za nadilaženje gra- nica čovjekovih mogućnosti upotrebljava u 70. stihu glagol trasumanar : „Trasuma- nar significar per verba / non si poria; però l’esempio basti / a cui esperienza grazia serba“ –„za nadljudsko stanje riječi nema / stog nek je primjer dovoljan da znaju / kojima milost to iskustvo sprema“ (Kombol); „(Izraz) transumanar (uzvisiti se iz ljudske naravi) ne bi se dalo protumačiti riječima, zato neka se zadovolji poredbom (O Glauku) onaj, komu će milost (Božja) dati, da iskusi (takovo prevršenje)“ (Krš- njavi);„Naduljuđenje se ne bi moglo protumačiti riječima; stoga neka onomu koje- mu milost sprema to iskustvo bude dovoljan primjer“ (Petrač). Trasumanar dakle nema provjere u riječi; njegovo značenje možemo dokučiti samo iskustvom i zado- voljiti se primjerom. Božanska milost priprema kršćaninu, čitaocu, da iskusi slič- nu preobrazbu kad će uživati u vječnom životu u Bogu s blaženicima. Nitko tko je uronjen u osjetilne stvari ne može to shvatiti i vidjeti. Ljudskim je riječima to nemo- guće izraziti. Sv. Toma u svojoj Summi piše: „A sposobnost vidjeti Boga ne pripada stvorenom umu po njegovoj naravi, nego po svjetlu slave koje mu podaruje stanovitu bogolikost .“ ( Summ. theo. I, 12, 6). U tom glagolu što nadahnjuje cijelo prvo pjeva- nje Raja kao da se sažima iznimnost stanja koje se pokazuje u kraljevstvu blaženih i reakcija koju takav prijelaz izaziva u Danteovu duhu: zapravo trassumanar znači „ići od ljudskosti na viši stupanj koji može biti samo Bog“. Pjev transhumanizacije, zajedništva Boga i čovjeka u vječnosti, izmiče čovjekovu iskustvu. Dante je toga više