Nova Istra

157 Božidar PETRAČ ZBILJA I SUDBINA KNJIŽEVNOSTI i ubio ih. Razgovor s Franceskinom sjenom, uz koju je priljubljena Paolova, gotovo da odjekuje u okvirima ljubavne bretonske i provansalske poezije, izražavajući dra- mu koja se odvija u sudaru moralne savjesti i žestine strasti. Dante, istina, iskazu- je sažaljenje prema grješnici, ali je u skladu sa svojom vizijom ne opravdava: ona je zgriješila; stoga bi se zadnji stih pjevanja E io caddi come un corpo morto cade moglo razumjeti i prihvatiti ne samo kao samilost pjesnikovu prema njihovu plaču, muci i tragičnu udesu, nego i kao pokudu dvoličnoga pjesničkog lirizma. Jer nije li se s njim srušilo i sve udvorno pjesništvo u koje je vjerovao? Zbilja je duboko prodrla u stihove, Danteova poezija ju je veličanstveno preobrazila. To je i njezina osobita vrijednost da, posebno u vršnim trenutcima, sačuva nedirnutom, makar u temelj- noj vjernosti etičkom i strukturalnom gledištu, složenu i strastvenu ljudskost svojih likova. Zato će se u cijeli srednjovjekovni i kršćanski okvir stjecati bogati i različi- ti sadržaji ljudskih strasti, poroka i zemaljskih vrjednota. Cijela epizoda s France- skom, koja je prvi veliki primjer preobrazbe zbilje u vrhunsku poeziju, poeziju koja uvijek nastaje iz složene egzistencijalne situacije, ali koja se jednako tako poziva na jedinstvo s temeljnom koncepcijom spjeva. Pjesnik se oslobađa zablude, potvrđuje i objašnjava moralnu istinu koju već nejasno posjeduje. Potpuno značenje epizode dramatično se rasvjetljuje u susretu duše koju je svladao grijeh s dušom koja nastoji svladati grješna stanja, i tumači u etičkom sudu koji se podrazumijeva, koji je im- plicitan i uvijek prisutan. III. Vrijeme progonstva bitno je odredilo Danteovo zanimanje za znanstvenu, etičko- filozofsku, lingvističku i političku problematiku. Djelo Gozba nastaje kao posljedica njegovih filozofskih studija kojima se poslije Beatricine smrti u cijelosti posvećuje. Dante nije završio svoje djelo jer je zaokupljenost Komedijom već bila uzela maha. U Gozbi pjesnik i dalje slavi gospu, ali gospu koja je čisto spekulativna, svedena na filozofijski simbol: od njezine ljepote trebao bi se po stupnjevima uzdići do pojmov- ne ljepote. A pojmovi ili kakvo apsolutno znanje zapravo su suviše apstraktni i jalo- vi. Dante kao kršćanin zna da Istina nije ni u pjesništvu ni u filozofiji, pa ni u teo- logiji, nego u Osobi koja se objavila kao Put i Život. U drugome pjevanju Čistilišta glazbenik Casela pjeva Danteu prvi stih njegove druge Kancone iz Gozbe : „Ljubav što evo u duhu mi zbori“, prisjećajući ga sreće koju je tražio u udvornoj lirici, ali ih naglo prekida čuvar, predbacujući im da su „trome duše“, te da im valja pohitati k brijegu i osloboditi se kore koja im priječi jasni pogled Bogu. Sreću ne treba tražiti u udvornu pjesništvu ni u jalovoj filozofiji: Beatrice ga u trideset i prvome pjevanju Čistilišta u Zemaljskom raju prekorava:„Nikada ti nije ni narav ni umjetnost pruži-