Nova Istra

159 Božidar PETRAČ ZBILJA I SUDBINA KNJIŽEVNOSTI nego svjestan, no svojom pjesničkom intuicijom i vlastitom vjerom pokušava nazri- jeti i dočarati ono „što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube“ (1 Kor 2, 9). Zreti Božje lice u zajedništvu i pashi s onima s kojima smo živjeli, u tome i Dante vidi svrhu svojega zemaljskog života kao pre- dokusa kraljevstva Božjega koje je već tu, ali nije još. Znamo da se uvriježilo mišljenje po kojemu je prvi dio Komedije , Pakao , najživlji, pjesnički najuvjerljiviji. Već je u 19. stoljeću istisnuo druge dijelove Danteova spje- va. Imao je prvenstvo u prijevodima i prepjevima, najčešće su se izdvajale iz njega pojedine epizode i postale nezaobilazne kao njegove temeljne vrijednosti. No, naš je Nikola Tommaseo, vrsni dantolog, o tome s pravom rekao sljedeće, i time ćemo za- vršiti:„Većina zaustavlja se kod Pakla ; niti su opazili da su ljepote Druge Pjesmarice (Čistilišta) češće i novije, Treće ne tako česte, ali življe, i, nakon sv. Pisma najuzviše- nije, što su ikad umrlim jezikom bile opjevane.“ U suvremenoj dantologiji to je vrlo očito te se danas „treća pjesmarica“, kako kazuje Tommaseo, često ističe kao vrhunac Danteova spjeva.