Nova Istra

154 ZBILJA I SUDBINA KNJIŽEVNOSTI Božidar PETRAČ nja koja svoj vrhunac doživljava u Raju kao vječnome stanju blaženstva do kojega čovjek dolazi, ne odričući se svoje aktivne i angažirane uloge u ovome svijetu, po milosti Onoga koji jest i po vlastitoj raspoloživosti i otvorenosti krjeposnom živo- tu i ljubavi, transhumanizacijom, naduljuđenjem, milosnim premašenjem moguć- nosti ljudske naravi prema riječima Tome Akvinca:„Gratia supponit naturam, non destruit, sed perficit eam“ –„Milost pretpostavlja narav, ne potire je nego usavršava“. I. Danteov prekogrobni trodijelni putopis Commedia nije šiknuo ni iz čega i nije na- stao u kakvu zrakopraznom prostoru, a na vulgarnom, narodnom jeziku, razumlji- vom i puku i učenu čovjeku. Nastao je na dotadašnjoj tradiciji sličnih putopisa i prekogrobnih putovanja kojima je glavni sadržaj, prema kršćanskome vjerovanju, stanje duše poslije smrti, a svrha u izbavljenju ljudskih duša iz stanja bijede i pri- vođenju u stanje sreće, odnosno, kako to Dante, „Firentinac po rođenju, ali ne i po običajima“, tumači u Poslanici Cangrandeu della Scali, svojemu veronskom do- bročinitelju, na čijemu je dvoru, najvjerojatnije oko 1316., našao zaštitu i utočište: „removere viventes in hac vita de statu miseriae et perducere ad statum felicitatis“. Premda je teško, gotovo nemoguće, rekonstruirati nastanak Danteova remek-djela, zamisao je po svoj prilici niknula još za njegovih mladih dana na tragu oponašanja onih misterija duše, onih„komedija duše“, onih vizija drugoga svijeta kakvi su poput prikazanja, vizija, legenda i alegorija na vulgarnom jeziku već postojali i bili uveli- ke rašireni, primjerice Allegoria dell’anima (Alegorija duše), Introduzione alle virtù (Uvođenje u vrline), Commedia dell’anima (Komedija duše) s jedne strane, i početne želje da ovjekovječi, angelizira i proslavi svoju Beatrice. Dakako, te je prve impulse pratila pjesnikova želja da se na narodnom jeziku obrati običnom, jednostavnom i priprostom puku koji će njegov spjev shvatiti u doslovnom smislu, ali i učenim, upućenim i visoko naobraženim ljudima koji će tražiti njegov dublji smisao. S vre- menom Dante, prognan iz svoje Firence, kasnije u odsutnosti i osuđen na smrt, do- življava vrlo tjeskobne trenutke, osjetivši sve kobne posljedice dramatičnoga sukoba sa svijetom i sa sobom. Iz nove egzistencijalne situacije kao čovjek iznimno naobra- žen, gorkih iskustava i goleme moralne snage poduzima veliku zadaću ne bi li ispu- nio božansko poslanje u vidu sveopće proročanske poruke kojom će čovječanstvu objaviti i pokazati put prema ostvarenju sretnoga zemaljskoga grada kao preduvjetu vječnoga blaženoga života. To više ne može i ne će biti samo jednostavno putovanje duše, koja je iz Božjih ruku izišla čista, koja se na zemlji bori protiv puti i sotone i odnosi pobjedu zahvaljujući Božjoj milosti, putovanje duše u ona tri stanja što ih Allegoria dell’anima naziva Ljudskost, Očišćenje i Preporod i koja odgovaraju tri-