Nova Istra

144 ZBILJA I SUDBINA KNJIŽEVNOSTI Franjo NAGULOV tuknica o naknadnoj pameti) , primarno se koncentriravši na, društveno-mrežno bud- nim književnim krugovima, dobro poznat slučaj popularne book-influencerice (knjiž- ne utjecajnice, rekao bi, da je danas živ, Adolfo Veber Tkalčević) Alis Marić 1 , čiju stranicu na Facebooku Čitaj knjigu i nakon medijskih optužbi zbog širenja opasnih teorija zavjere ( https://www.index.hr/vijesti/clanak/hrvatska-blogerica-siri-opasne-lazi-o-koroni- prati-je-pola-milijuna-ljudi/2236290.aspx ) (kao da je to, na marketinškom planu, uopće mana) „prati“ preko pola miliju- na korisnika. Znakovi navoda, o čemu sam u spomenutom tekstu pisao, proizlaze iz sumnje da je toliki broj pratitelja realan (što možebitno upućuje, a ta praksa na društvenim mrežama nije nepoznata, na tzv. farmu klikova , uobičajenu i pri promo- ciji svjetski poznatih estradnih zvijezda, primjerice, kojima takvo što, tek naoko, nije potrebno). Uostalom, budimo iskreni prema samima sebi (mi koji volimo književ- nost), malo je vjerojatno da u našoj zemlji pola milijuna ljudi čita književna djela. U jeseni godine čitanja (u kojoj nas, u predahu od poziva na cijepljenje, lica s naslovni- ca pozivaju da čitamo, valjda da bi na užas prvoga naraštaja novoga srednjeg vijeka ugrađeni čipovi profunkcionirali) dopustit ću si sljedeću drskost: takva bi brojka bila izvjesna tek kada bi, primjerice, zasebnom književnom vrstom bila ocijenjena dnev- na ponuda u sportskim kladionicama. No, čak i da je realna brojka deset posto od tih preko pola milijuna sljedbenika knjižne utjecajnice, s obzirom na poražavajuće čitateljske navike u našoj zemlji, ( https://www.srednja.hr/svastara/sramotna-statistika-znacajno-porastao- broj-hrvata-godinu-ne-procitaju-ni-jednu-knjigu/ ) možemo govoriti o, za promociju knjige i autora, iznimno bitnom mediju. Ono što je mene zaintrigiralo, a čega sam se u spomenutom radu dotakao, sadr- žajna je razina stranice koja ukazuje na kvalitativno poražavajući pristup književ- nosti. Dojam je da autorica djela (barem neka od reklamiranih) nije pročitala (ili je proces čitanja u njenom slučaju sveden na puko prelistavanje), pristup je vrednova- nju krajnje impresionističke prirode, a sve navedeno popraćeno je i fotografskim/ ilustrativnim gestama (zbog, kako mi je jednom objašnjeno, većega dosega objave, ne samo privlačnosti) za koje nisam siguran jesu li korištene u skladu s poštivanjem autorskih prava (izvor fotografija/ilustracija, pišem prema sjećanju, uglavnom nije naveden). Usprkos rečenome, velik broj dionika scene nije imao problema s praće- njem stranice koja knjizi, dajem si pravo reći, pristupa, s književnoteorijskoga i kri- tičkoga aspekta, diletantski. Književnoteorijski i kritički diletantizam, međutim, u 1 Prva asocijacija. Tih dana, naime, pomislio sam kako je od rada u prosvjeti kudikamo mučnije raditi kao vozač taksija.