Nova Istra

145 Franjo NAGULOV ZBILJA I SUDBINA KNJIŽEVNOSTI danoj domeni odgovaraju marketinškoj izvrsnosti, ovdje čak ne i gerilskoj, koja na- vodi na razmišljanje o kuloarskim komentarima stanovitih suradničkih odnosa, da ne kažem plaćenih objava, u pozadini čega navodno stoji jedan značajan nakladnički subjekt. Dovoljno za zaključak kako kvalitetna književna kritika, u odnosu na mar- ketinško posezanje za isplativim diletantizmom, u kontekstu (ne samo) zakona tr- žišta ne vrijedi pišljiva boba. Doseg objave povećan priloženom fotografijom, razumljivo, prepoznale su broj- ne poetese i brojni poete, posebice akteri koje podržavaju lokalne kulturne politike čija djelovanja, dakako, ne možemo podvući pod zajednički nazivnik stoga što sve sredine razvojno (u kojem god pogledu) nisu jednake. Shvatite ovo kao minimalnu digresiju proizašlu iz iskustva autora koji živi i radi u provinciji, učestalo se suočava- jući s primjerima lokalno-institucionalne podrške kvaziliterarnim šarlatanima (lo- kalno-medijski predstavljenim veličinama, da ne napišem doajenima) koje možemo ocijeniti tek kao lokalna (nerijetko čitateljski zakržljala, stoga posljedično polupi- smena) mediokritetska piskarala čija remek-djela završavaju zahvalom sponzorima, istinskim mecenama lijepe riječi: birtijama, mjesnoj župi, mesnicama, gradu/općini, štednim zadrugama, veterinarskim stanicama, točionicama vina, veteranskim udru- gama, zalagaonicama, tipovima čiji se brojevi mobitela nalaze na rasvjetnim stupovi- ma i sl. Kako u brojnim situacijama ističem da onaj koji kritizira polazišno mora biti samokritičan, koristim priliku javno se posuti pepelom, zato što sam nekoliko autor- sko-šarlatanskih projekata-žvrljotina minulih godina podržao, sve se vodeći idejom nužnoga doprinosa kulturi sredine, jalovom mišlju da tim činim nešto dobro (isprika mojim rijetkim čitateljima ako im se čini kao da prepričavam vlastiti roman: istinu je katkad nepodnošljivo teško skriti). Sreća je u nesreći to da koji moj kratak pogo- vor ili predstavljanje treša za što sam utoliko bio suodgovoran (te koji sam i sâm, ne jednom, proizveo blogosferno uvjeren u vlastitu stvaralačku nepogrešivost), nije niti može imati odjek, ma ni približan, poput utjecajničinog čuda teškog pola milijuna i malo više kupljenih ili kakvih već lajkova . Književni kritičari podčinjeni su book-influ- encerima : njihov zub zaslužuje vađenje (ili barem endodonciju), a book-influencerski „predobri“ citati nepročitanih knjiga masovno praćenje i tihu suradnju s pojedinim nakladnicima. Ili, nastavljam stomatološkim rječnikom: književna je kritika amal- gamska plomba, book-influenceričina jednorečenična reklamica All-on-4 2 . Dijelom na tragu spomenutih lokalnih mediokritetskih piskarala, važno je spo- menuti i frapantnu hiperinflaciju književnih nagrada i manifestacija. Dopustit ću si 2 Druga asocijacija. Čekaonica u stomatološkoj ordinaciji. Ljeto je, a strah od zubarske stolice nastojim odagnati mišlju kako bih do kraja kolovoza, prema dogovoru, morao dovršiti pisanje ovoga eseja koji u tom trenutku još nisam bio ni započeo.