Nova Istra

137 Dragutin LUČIĆ Luce ZBILJA I SUDBINA KNJIŽEVNOSTI biti ni napadna ni agresivna. Originalnost je plemenita i gorda kao lijepo izrasla sta- bla u moćnim krošnjama, kao velingtonije, koje vole sunce, a ljudima pružaju hlado- vinu 15 .“ (431) Jer iz iskustva začinjavca zna – a upravo tako nešto zamjerit će Mato- šu – da puntarsko-poetska „revolucija ne dira samo u oblike, ona dira u materiju“, pa bi pravi pjesnik trebao počinjati „ondje, gdje su drugi do njega i s njime svršili“. No, što će i kako će, ako su s planetarnom vladavinom tehnologičkog, odnosno mytologičkog progresa u osnovi iscrpljeni „svi oblici i sve sadržine“, ako uvidi „da su sve izražajne mogućnosti predviđene, da se krećemo na jednom konopcu dugom, ali uvijek čvrsto vezanom za jedan kolac (X.)“? Ako napokon uvidi da pjesmolikost ne prelazi u „vasionu težnju za životom“? Da je izgubila „pontifikalni značaj“, da je svezana uz „svakodnevne i stereotipne zadatke i potrebe kojih će jednolikost biti računski i spekulativno sasvim predvidiva“? Stroj za čitanje Zar danas, 84 godine poslije Skalpela kaosa , upravo sve činjenice (post)moder- ne kulture ne proturječe toj lošoj vijesti, tome radikalnom nihilizmu – t ȁ samo na Manhattanu danas živi više umjetnika no što ih je bilo u svoj ljudskoj povijesti (mo- guće je pretpostaviti: i književnika, pa i pjesnika)?! Najzad, zar je ikada bilo toliko literata,„književnih imena“,„veličina“,„vrijednosti“,„dobara“, toliko knjiga, knjižnica, knjižara, antikvarijata, nakladnika, urednika, lektora, redaktora, tiskara, kompara- tivista, kritičara, teoretičara, estetičara, profesora i akademika, prevoditelja, publi- cista, paradigmi, stilova, moda, školskih programa, sveučilišnih katedara, računara, dizajnera, knjižnih sajmova, festivala, pjesničkih susreta, dana i noći eseja, toliko književnih nagrada od Nobela i Bookera do Kiklopa , toliko okruglih stolova, sim- pozija, kampanja, specijaliziranih tv- i radijskih emisija za „entuzijaste duhovnih naslada“, pa i u najkasnije sate za one koji pate od nesanice, toliko književnih moda za proljeće i ljeto, za jesen i zimu, jednom rječju toliko brige za čitateljstvo (gotovo po uzoru na socijalnu i zdravstvenu skrb), konačno toliko – tako se voli reći – brige za Knjigu ? Pa ipak – po tko zna koji put – pa ipak?! Ta jedna sveobuhvatna sim- bolička Knjiga ( singulare tantum ), o čijemu se zdravlju vodi toliko računa, je li to ona ista Knjiga kojom je „Gutenberg pobijedio veličajne gotske katedrale ( XIV .)“, ili je to već ona Knjiga koju Deleuze naziva „strojem za čitanje“, naravno, „strojem među strojevima“? U zapisima Kulturni sektor i duhovni bitak te Stvaralaštvo i postvarenje , iz 1966. i 1967., V. Sutlić će taj kulturni pogon novijega datuma nazvati manipulativnim pre- 15 Ibid. Oroz pred Endimijonom , str. 431.