Nova Istra

127 Dragutin LUČIĆ Luce ZBILJA I SUDBINA KNJIŽEVNOSTI etikete pro et contra , da bi se razvijajući motive toga mišljenja do krajnjih konze- kvenci samu stvar isjeralo na čistac. Ma kakva ona bila! Ostalo je puka ideologija. Iako današnji dan i borba protiv ideologije biva ideologijom, prikrivena, upravo, borbom protiv ideologije. U tome ključu moguće je da bi radikalno hermeneutičko pitanje moglo glasiti i ovako: nije li Marx u Hegelovu ontologiku proniknuo kao u skrivenu tehnologiku , kao u skriveni nacrt stroja nad strojevima, shemu apsolutnoga znanstveno-tehnič- kog automata , perpetuum mobilea , koji apsolutni uzrok i apsolutnu svrhu sadrži u sebi samom, ni u čemu drugom? Sve je ino Ništa! No, premda se na takvu misao, u tako eksplicitnom obliku, u nj ne nailazi (na ruku mu ne ide ni jezični arsenal njegova vremena), ipak se, osobito u konačnici opusa, nailazi na takve nagovješta- je, odnosno na latentne mogućnosti takvog njegova istumačenja filozofije kao filozo- fije , kako on opredjeljuje Učiteljevo mišljenje koje je, konačno, odbacilo milenijski tradirano ime filein to sophon da bi postalo apsolutna (sebe)znanost . Međutim, njegova ambicija na kraju metafizike neće stati kod istumačenja nego će, slijedeći putanje povijesnih likova kao što su Temistoklo, Luther i Smith, koji su polis, kršćanstvo i bogatstvo, kad im je zaprijetila opasnost na ili u jednom , ove utemeljili na ili u nekom drugom elementu, odnosno mediju (tako nešto najavljuje se već u disertaciji o Demokritovu i Epikurovu atomizmu, naglašeno u 11. tezi o Feuerbachu), s kulminacijom u zahtjevu da se onaj skriveni nacrt, ona bitkovna shema, još u onostranom ( transcendentnom ) „fantastičnom“ elementu, odnosno mediju Hegelove ontologike, kao takva napusti i utemelji u ovostranom ( imanen- tnom ) „zbiljskom“ elementu, odnosno mediju, što će u njegovu slogu reći u znan- stveno-tehničkom„ automatu = autokratu “ kozmopolitske energije, koji ima biti i preegzistentna sila svijeta i duhovna kvintesencija vremena (ujedno!), jednom rječju: formacij a, odnosno, postav , odnosno epoha iliti povijesni sklop života . Mala sirena Množina interpreta, pa i autor ovoga ogleda, do današnjega će dana ovu she- mu ozbiljenja filozofije, odnosno njezina „preokretanja s glave na noge“, postoja- no svoditi na formulu imanetna transcendencija , da bi, štoviše, slovenski mislilac Dušan Pirjevec u optjecaj pustio pojam koji u sebi u jedno sjedinjuje spomenuta dva pojma: rescendencija . Prvi mislilac od imena, koji je u pitanje doveo takvu mo- gućnost, bio je španjolski filozof Miguel de Unamuno, koji je duhovito zaključio da kvadratura kruga nije isto što i kruženje kvadrata . Onaj koji je barem kao dijete pročitao bajku H. C. Andersena Mala sirena zna kako želja da se iz jednoga ele- menta, odnosno medija, prijeđe u drugi može ne samo u pejorativnom nego i u