Nova Istra

123 Dragutin LUČIĆ Luce ZBILJA I SUDBINA KNJIŽEVNOSTI I. ORIJENTACIJA. II. ILUMINACIJA. U stavku I., orijentacije radi, iscrtava se ono što se, ne bez patetike, naziva epohal- nim udesom Zapada, a koji se od Nietzschea nadalje obznanjuje kao nihilizam, uz napomenu da nihilizam nema nikakve veze s pesimizmom, već da je to naslov za jedan događaj kojim je – htjela to ili ne htjela – u samome svom načinu bitka, po- gođena i (post)moderna umjetnost, što će reći i književnost, odnosno pjesništvo, s njim mora računati, s njim mora živjeti, preživjeti, naravno, ako je to još uopće mo- guće? U stavku II. pokušava se uz Ujevićev napis Sumrak poezije rasvijetliti položaj književnosti, odnosno lirike kao njezine aure , zapale u udes nihilizma, mada i posli- je Tinova nastupa interpret stoji pred brojnim logičkim i inim nedoumicama. Bi li se moglo reći da ostaje kratkih rukava, uz utješnu spoznaju da slična nevolja snalazi i tolike estetičke varijacije na kraju zapadnjačke metafizike. Ne tek usputno, ovaj se pokušaj ne bavi specifičnim problemima moderne književnosti, niti ekspertnim pitanjima moderne estetike, prepuštajući takve pro- bleme i pitanja onima koji su po svome habitusu pozvaniji za takav posao. I. ORIJENTACIJA Automati Godine 1937. objavio je Tin Ujević, uz motto : Nihil novi sub sole , pjesmu Automati 1 , koje druga strofa glasi: Tek zapad duše u škripu strojeva naš život ima krvavo da plati. Jer račun glasi, pod stupcem brojeva: Lica su maske. Mi automati. 1 Tin Ujević: Izabrana djela II . – Ojađeno zvono; Žedan kamen na studencu – Automati, „Au- gust Cesarec“, Zagreb, 1986., str. 52.