Nova Istra

120 ZBILJA I SUDBINA KNJIŽEVNOSTI Mario KOLAR stvari oko njega neprestano događale... Ali baveći se godinama Kolarom... razmišlja- jući dugo o tom problemu, nakon mnogih traganja i preispitivanja, došao sam do za- ključka da je to moralo biti zbog toga što ga je taj događaj podsjetio na smrt njegove prve žene Štefice Nagy-Lojen, te kompariranja reagiranja tog čovjeka s bolima koje je sam proživio u takvoj situaciji. Proživljavajući to, Kolar je i nesvjesno kontamini- rao te dvije pokojnice i tako stvorio svoju Brezu “ 6 . Premda je se ne smije bezrezervno prihvatiti, Kulundžićeva slutnja nije posve bez osnove. Ide joj u prilog činjenica da je Janica iz Breze jedini lik prema kojemu Kola- rov sveznajući pripovjedač (iz čije je pozicije napisao većinu novela) pokazuje gotovo neskrivenu empatiju. Mnogo je u Kolarovoj novelistici nesretnih, pa i tragičnih liko- va, pogotovo među seljacima, no pripovjedačev odnos prema njima uglavnom je ne- utralan, ili čak ironičan, što je jedna od glavnih značajki Kolarove novelistike. Jedino je prema Janičinu liku pripovjedač emotivniji, kao što ta novela, uostalom, odudara od ostatka Kolarove novelistike i nekim drugim obilježjima (lirske dionice, simbo- lička razina). Svemu tome razlog je možda upravo činjenica da kroz Janičin lik Kolar (barem dijelom) govori o svojoj pokojnoj supruzi. No, to ne možemo sa sigurnošću tvrditi pa ne smijemo bezrezervno staviti znak jednakosti između književnosti ( Ja- nice) i zbilje (Kolarove preminule supruge). Osim u tim dvama najpoznatijim i najboljim Kolarovim djelima, elementi izvan- književne zbilje mogu se očitati u brojnim drugima. Pogotovo se to odnosi na auto- biografske elemente, kao npr. u novelama Ptica nebeska (glavni lik boravi na usavrša- vanju u Francuskoj, kao svojedobno i Kolar), Jesu li kravama potrebni repovi? (pojav- ljuje se lik mladog agronoma koji zanesenjački promatra prirodu umjesto da izvr- šava obveze, kao što je to – vjerojatno – u mladim danima činio i sam Kolar) itd. I za motive poput teškoga društveno-ekonomskog položaja međuratnoga hrvatskog seljaka, kakvima obiluje spominjana zbirka Mi smo za pravicu (1936.), Kolar je mo- tivaciju vjerojatno crpio iz zbilje. No, dok su u tim i nekim drugim djelima pretpostavljeni izvanknjiževni potica- ji urodili vrijednim književnim ostvarenjima, za neke druge moglo bi se reći da su imali suprotan učinak. Odnosi se to prije svega na novele iz zbirke Glavno da je kapa na glavi (1956.). Naime, dio novela iz te zbirke očito je nastao iz osvetničke moti- vacije prema konkretnim zbiljskim osobama, točnije prema onima s kojima je Ko- lar 1951. došao u sukob. Kolar je, naime, te godine javno prosvjedovao zato što je u Jugoslavensku akademiju znanosti i umjetnosti umjesto njega primljen Ervin Šin- 6 Zvonimir Kulundžić: Slavko Kolar i njegovo vrijeme . Zagreb, vlastito izdanje, 1977. Str. 388- 389.