Nova Istra

118 ZBILJA I SUDBINA KNJIŽEVNOSTI Mario KOLAR drediv. U tom smislu tekstovi su možda prije svega svojevrsna sjecišta tekstualnih i izvantekstualnih referencija, pri čemu može prevagnuti ili jedno ili drugo. U ovome izlaganju razmotrit ću navedenu problematiku na nekoliko primjera iz stvaralaštva međuratnog hrvatskoga prozaika i dramatičara Slavka Kolara. Dosadašnji proučavatelji Kolara su svrstavali uglavnom u izrazito mimetički ori- jentirane pisce, u čemu su neki čak i pretjerivali. Tako je npr. Zvonimir Kulundžić u opsežnoj monografiji o Kolaru zastupao tezu da je on „pišući uvijek i samo o onom što je gledao sam, svojim očima, što je neposredno doživljavao, stvarao autentična literarna svjedočanstva o svom vremenu i o ljudima s kojima se sretao na svom ži- votnom putu“, pa je onda i cjelokupno njegovo književno djelo „živi odraz svog vre- mena i prilika o kojima ono želi svjedočiti“ 1 . Neosporno je da je Kolar motivaciju, pa i konkretne likove, teme i motive za svoja djela pronalazio u zbilji, no ne može se bezrezervno staviti znak jednakosti između zbilje i njegovih književnih djela, jer da je tako Kolar bi bio samo svojevrsni prepisivač zbilje, kroničar ili što slično, a ne književnik. A bio je književnik, što znači da je eventualne poticaje iz zbilje književno transformirao i prilagođavao. Mitu o izrazito mimetičkom, realističkom piscu dijelom je doprinio i sam Kolar. Tako npr. u svojemu autobiografskom eseju Peripetije jednog književnog motiva Ko- lar objašnjava da je motivaciju za jedno od svojih najboljih djela, novelu Svoga tijela gospodar (prvotno objavljena 1932.), pronašao u Gornjem Hruševcu, selu u Vuko- meričkim goricama, gdje je tri godine (1926. – 1929.) obnašao dužnost upravitelja državnoga poljoprivrednog imanja. Na temelju Vukomeričkih gorica, spomenimo usput i to, konstruirao je Kolar svoje Bikovske gorice, fiktivni brežuljkasti kraj po kojemu su razbacani mali zaseoci (Veliko Gnijezdo, Bikovski Vrh, Gladovec, Biko- vec, Kupski Dol itd.) u kojima se odvija radnja novela iz njegove najznačajnije knjige, novelističke zbirke Mi smo za pravicu (1936.), u koju je uvrštena i novela Svoga tijela gospodar . Osim ambijenta, Kolar je u Gornjem Hruševcu, kako sam svjedoči, upo- znao i bračni par bez djece, o kojemu je čuo„...da ne žive kao muž i žena, iako leže u istom krevetu. Njega su bili natjerali da je uzme (a on je možda htio drugu), te bilo iz prkosa, bilo zbog izvjesne odvratnosti, nije ženu nikada ni dirnuo. Čovjek je inače bio normalan, zdrav, vedra pogleda. Kad mu se pružila prilika, utješio bi se kakvom udovicom ili curom“. 2 Sve to odgovara radnji iz novele – Iva je morao oženiti Rožu, s kojom, međutim, poslije svadbe godinama ne želi imati nikakav kontakt. Pritom, kao i u zbilji, žive u velikoj neimaštini. No, u odnosu na zbilju postoje i neke različitosti u 1 Zvonimir Kulundžić: Slavko Kolar i njegovo vrijeme . Zagreb, vlastito izdanje, 1977. Str. 5 i 6. 2 Slavko Kolar: Peripetije jednog književnog motiva . U: Autobiografski fragmenti ... Urednik Zvoni- mir Kulundžić. Zagreb, Matica hrvatska, 1971. Str. 75.