Nova Istra

98 PROZA Adam RAJZL prolome gromovi. Trčali su za kravama, posrtali u šipražju i ostruzi i opet se dizali. Ali kad je Bara naletjela na grabov panj, padne. Zabijelješe se noge. Mato je uhvati za ruku i podigne toplu i zažarenu. Ona ne izvuče ruku iz njegove. Trčali su dalje prosjekom dok je kiša kvasila njedra. Samo su dlanovi gorjeli. Ujesen im tamburaši odsvirali novoselački svatovski marš... – Morat ćemo na doranu – reče Bara i prekine šutnju. – Nikad! – pljunu Mato. – Nismo mi više za poso. Ostarili smo. Ne možeš više ni konje izvest iz štale. Jed- va se i sam vučeš, a di da potegneš vranca da se ne istrgne i poleti. Kako ćeš ga zauz- dat? Možemo samo sjest na klupčicu i gledat kako se dudovi osipaju. Samo da Iva ni nastrado – uzdahnu. – A imo je samo dvajst godina. Iva Jakin, pričaju, bio najbolji penjač u selu. O zajedničkom lovu na kunu zlaticu Ive Jakina i File Zvonara, najstarijeg i najboljeg lovca u selu, pričalo se na kirvajima i u zimskim večerima među lovcima i raubšicerima na diljskim brdima. Svi su se di- vili Ivinoj hrabrosti, dobrom oku i sigurnoj Filinoj ruci. Iva Jakin siječe duplje hrasta, a stari Fila Zvonar čeka dolje s dvocijevkom. – Ti samo sici! Kad je osjetiš, sagni se! Ona mora izvirit, čim izviri, pomakni gla- vu. Pucat ću. Iva siječe. Stabla ječe, muklo, stravično. Iverje leti i zasipava opalo lišće. I sijedu Zvonarevu kosu. – Tud je – pobjedonosno poviče Iva. – Čujem je, osjetim. Samo što ne izleti. – Samo sici odozdo i ne boj se – odgovori Fila. Vjetar strese zaostali snijeg s grana. – Pazite, čiča Fila, još samo jedanput udarim sikirom! – Dobro – odjeknu šuma. Zalaje zalutali pas u Lipovačkom potoku. Iva zastane, oslušne. – Evo je – vikne. – Pazi! Iva se sagne. Fila povuče obarač dvocijevke. Okine. Kuna zlatica pade na opalo li- šće. Zrak je mirisao na barut i spaljenu dlaku. – Nek se nađe u zbirci trofeja! Još vaku nisam ulovio! – pobjedonosno dobaci Fila Zvonar, čvrsto zagrli Ivu i dobaci: „Svaka ti čast na spretnosti i hrabrosti!“ * * * Danima su mještani s dragotinskih brda radili u Lipovačkoj šumi na proredi. U mladoj su gustoj šumi odvajali grab što su ga kasnije odvozili konjskim zapregama na kolima i slagali u metrice u dvorištima za grijanje zimi. Ostavljali bi mlado hra-