Nova Istra

95 Mladen JURČIĆ PROZA veliku selidbu preko cijele zemaljske kugle, pa mu je ubrzo počela predbacivati da je nesposoban, nepokretan mlakonja od kojega se ništa ne može očekivati, a čak se nije u stanju preseliti ni u mnogo bliži Sidney, gdje bi sve ipak bilo unekoliko bolje. Istina, Filip nije htio otići onamo, jer u N. S. W. nisu imali ni izbliza tako pogodan program za potporu umjetnicima Premda mu je treća žena bila najljepša i nije ga gnjavila posebno iritantnim od- nosom prema Londonu, a k tome mu se činilo da se napokon istinski zagrijao, i ta je veza na kraju loše završila, jer i ona ga je ostavila nakon što je uspostavila dijagnozu nesposobnosti, nepoduzetnosti i samoživosti. Od samoga početka, još prije nego što je došao u nov svijet, čvrsto je odlučio da će se za nekoliko desetljeća, točnije 2018. godine, u vrijeme kad se onoga već davno- ga jutra probudio kao četrnaestogodišnjak, vratiti u svoj grad, gdje je sve počelo kad se naglo vratio u prošlost, pa će poslije toliko vremena usporediti svoja dva života. Svakako će se raspitati o Moniki, koja ga uopće ne poznaje, jer u ovom postojanju nikad se nisu sreli. Otkrit će što se s njom događalo i kako je proživjela dodijeljeno joj vrijeme, jer sad je i ona provela drukčiji, zaseban život u kojemu nije bilo Filipa. Što će doznati kad usporedi ta dva svoja i njezina postojanja? Živo ga je zanimalo je li joj bilo bolje nego s njim, je li našla uspješnijega muža. Mogao bi se raspitati kod Andreje, Monikine nećakinje. Za nju će sad biti potpuni neznanac, a posjetivši je reći će joj da su nekoć Monika i on pohađali isti fakultet, pa mu je nekadašnja kole- gica ostala u sjećanju. No što će biti ako naleti na Moniku? I za nju će Filip biti ne- znanac koji se raspituje o njoj, pa će je zanimati zašto to čini, a što bi joj on mogao odgovoriti? Zasad nije mogao smisliti detaljan naum, nego će morati improvizirati. 4. Još se jednom našavši na pragu sedamdesetih godina, sad kad je sjedio u Andre- jinoj sobi kao starac posve nepoznat mladoj ženi koju je, paradoksalno, tako dobro poznavao, palo mu je na um da je samo onaj prvi život bio doista njegov i imalo smi- slen. Je li istinita otrcana, sentimentalna fraza da mu je Monika bila „suđena“, iako nije vjerovao ni u kakvu „suđenost“? Smiješno je pretpostaviti da su istinite upravo one najjednostavnije, najelementarnije pučke „dogme“. – Oprostite mi zbog znatiželje – obratio se Andreji – ali je li se Monika udala? – Da, muž joj je bio drag, simpatičan čovjek, ali u posljednje vrijeme loše mu je krenulo. Umro je pet godina prije nje. Poslije toga živjela je sama u trošnoj kućici. Pomagali smo joj koliko smo mogli, ali...