Nova Istra

94 PROZA Mladen JURČIĆ mnogo brže prolazile, a kad je došlo vrijeme velikog odlaska u inozemstvo, srce mu se slamalo zbog roditelja, jer znao je da ih vjerojatno više neće vidjeti, barem ne oca. Pružila mu se prilika za dva postojanja, a drugo je već takoreći od početka bilo vođeno oštrom sviješću o ostvarivim naumima! Ali kad se, napokon ispunivši oba života, ponovno približio sedamdesetim godinama i kad je o svemu razmišljao, oko srca bi ga zgrabila ledena ruka, jer činilo mu se da je dobio konačnu, neumoljivu i neopozivu potvrdu svoje bitne, beznadne praznine i nenadarenosti. Premda se u novoj sredini, na drugome kraju svijeta, isprva dobro snašao, a i pri- lično je zavolio Queensland, gdje se skrasio zato što su ondje imali vrlo pogodan pro- gram potpore umjetnicima iz toga kraja, poslije se sve nipošto nije odvijalo onako kako je očekivao. Možda je s onolikom spoznajom morao biti svjestan da ako prvi put nije imao dovoljno nadarenosti, umnosti, ni unutrašnje vatre za kakvo iznimno djelo, neće ih imati ni drugi, ni deseti put. Sad mu se činilo da je u prijašnjem životu kakav takav umjetnički uspjeh u prilič- noj mjeri postigao i zato što je nadahnuće u velikoj mjeri crpio iz ozračja jedinstve- ne veze s Monikom, a i iz neponovljivoga, ali bitnoga bogatstva što su ga njih dvoje nalazili u trenucima zajedništva i prisnosti. No kako bi zadobio ovo drugo, novo postojanje, potpuno je žrtvovao Moniku i svu onu s njom povezanu osjećajnost i plodnu izvornost koja je kod njega poticala stvaralaštvo i hranila mu nadahnuće, iako je bila neprimjetna i skrivena duboko pod površinom. Ondje mu je Monika često ispunjavala ne samo cijeli život, nego i rad, makar kako osrednji bio, obdarujući ga posebnim poletom, dok se ovdje, u novom svijetu i postojanju čak triput ženio, ali nikad nije, osim možda nakratko, u početku, ni izbliza postigao takav osjećaj ljubavne ostvarenosti, iako je cijelo vrijeme tražio nekakvu konačnu, još nepoznatu osobnu ispunu. Sve tri njegove žene bile su Engleskinje, a pokazalo se da je svaka na drukčiji na- čin s njim nespojiva, pogrešna, površna i nezadovoljavajuća. Prva se nedavno doseli- la iz Londona, a poprilično je mrzila taj grad, pa je ovdje, u razmjernoj pustoši, tra- žila „širinu, nesputan prostor, duhovno oslobađanje i smirenje“. Isprva mu se činila vrlo simpatičnom, na dirljiv, privlačan način ranjivom i senzitivnom, no kad je, bez ikakvih inhibicija, prilike za „oslobađanje“ potražila i na drugim, prisnijim područ- jima, s drugim„dubokim“ muškarcima „otvorena srca“, Filipa je njegovo srce savjeto- valo da je ostavi. Neko je vrijeme samovao, prožet osjećajem izjalovljenja, pa premda je sad imao više vremena, ni to razdoblje nije bilo posebno korisno za njegov rad. Zato je prvu Engleskinju zamijenio drugom, koja se rodila u Queenslandu, a najveća joj je želja bila da „nigdinu i selendru“ zamijeni Londonom, gradom iz snova, kamo se svaka- ko htjela preseliti, no Filip je to kategorično odbijao. Nije mogao zamisliti još jednu