Nova Istra

93 Mladen JURČIĆ PROZA jateljima ponekad ga je duboko zaboljela spoznaja o tome kakva će nekima od njih biti budućnost i tko će umrijeti mlad, jer u prijašnjem životu sretao ih je kao odrasle ljude. Primjerice, njegov dobar prijatelj Karlo, vrlo poduzetan dječak i vođa njihove skupine, 25 godina od sada poginut će u prometnoj nesreći, vrlo bistri, živahni Ma- tija, odličan nogometaš, propit će se i životariti od socijalne pomoći, a simpatičnu, vedru, plavokosu Anitu ubit će nasilan, ljubomoran muž. Bilo mu je teško odagnati te misli, iako je sebi ponavljao kako ne smije dopustiti da ga takve spoznaje previše pogađaju i ometaju, a razmišljajući o budućnosti, koja bi sad mogla biti posve nova, odlučio je u potpunosti iskoristiti priliku i poći pot- puno drugim životnim putom, bez ikakve veze s onim prvim, promašenim posto- janjem, iako je bilo u velikoj mjeri ispunjeno ljubavlju prema Moniki. Ne, počet će posve iznova! Vrlo je volio Moniku, no kasniji životni tijek odviše ih je razočarao i umanjio, a Filip u sivom ozračju nije postigao ni mali dio onoga čemu je težio. Zato će se, umjesto da uludo rasipa mladost, usredotočiti na rad i učenje, a kad po drugi put diplomira na faklultetu koji je jednom, prije mnogo godina, već završio, otići će daleko, u posve novo postojanje što ga još nije okusio, iako je o njemu sanjao, u doi- sta veliku, istinsku, beskompromisnu životnu pustolovinu za kakvu je stvoren i gdje će konačno, poslije toliko vremena i poslije čak dva postojanja, pronaći neko značaj- no i smisleno ostvarenje. Ta mu je misao bila snažna vodilja. Često je osjećao kolebanje i duboku tugu pri pomisli da u ovom postojanju nikad neće poznavati Moniku, ali žrtva će možda vri- jediti, jer što će sve drugo upoznati, kakve će se prilike i mogućnosti rasprostrti pred njim? Dakako, znao je gdje stanuje njegova buduća, sad nesuđena žena, pa je često pa- dao u napast poći u njezinu četvrt, ne bi li je vidio makar izdaleka, barem u toj dobi. Kako bi se osjećao kad bi je ugledao kako se negdje igra, kako prolazi pokraj njega u liku djevojčice, u čudesnom, krajnje nestvarnom trenutku... No uvijek se uspio svla- dati, jer ni u čemu nije htio izdati odluku koja ga je vodila. Bio je čvrsto uvjeren da sa svom tom životnom spoznajom u novomu svijetu ne može promašiti, pa se više nije htio baviti nebitnostima i djetinjarijama. Nije se mno- go družio s vršnjacima, više od pola stoljeća mlađima od sebe, nego je počeo pisati i objavljivati priče i pjesme, pa je čak postao i svojevrsno„čudo od djeteta“, ali zasad se nije posebno trudio, nego je slijedio svoj naum, koji je ležao u budućnosti. U onom prvomu djetinjstvu, u prijašnjem postojanju, godina dana doimala se kao vrlo dugo, značajno vrijeme, ispunjeno promjenama, otkrićima i spoznajama. Go- tovo svaki dan bio je nalik na novo, još neistraženo područje koje bi moglo pružiti po koju pustolovinu, ali sada kad je imao svijest sedamdestogodišnjaka, godine su